Tešanjski dnevnik 12-19.4.2021. godine

Nakon 40 dana od posjete slovenačkog predsjednika Boruta Pahora pojavila se vijest da je članovima Predsjedništa BiH kazao da se u posljednje vrijeme sve više pojavljuju glasovi u EU o tome da treba dovršiti raspad Jugoslavije i upitao:Možete li se vi u BiH mirno razići?

Zašto su Džaferović i Komšić, tek nakon toliko vremena, pustili u javnost ovu vijest pitanje je koje sebi postavlja veliki broj građana. Reakcije su očekivane, a veoma je važna reakcija Ambasade SAD:

-Niti Dejton niti Ustav ne daju pravo na otcjepljenje ni jednom od entiteta.

Očito evropske kuhinje rade o glavi BiH, posebno desničarske snage u Sloveniji i Mađarskoj, a kada to Evropa radi nama se ne piše dobro. Zato ne treba otići daleko u historiju. Gdje je tu BiH diplomatija? Nabavlja hurme u Saudijskoj Arabiji. Očito su izazovi veliki, a da li su rukovodstva probosanskih snaga sposobna odgovoriti izazovu, veliko je pitanje.

    General Armije BiH Jovan Divljak sahranjen na sarajevskom groblju Bare. Ostao je upamćen kada sa borbenog vozila u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu komaduje: Ne pucaj!

Bilo je to u ključnim trenucima za BiH 1992.godine. Ostao je dostojanstven i Bosanac iz dna kace, kako je napisao u oproštajnom pismu. Poslije rata veliki humanista, podrška obrazovanju mladih kroz udruženje Obrazovanje gradi BiH koje je obezbjedilo 7.000 stipendija mladim ljudima.

Vrijeme hladno sa povremnim jutarnjim mrazom. Kalendarska sezona grijanja prošla, ali stvarna nije pa se i dalje troše velike količine goriva kojih je u pojedinim domaćinstvima ponestalo.

Korona virus

U svijetu je zaraženo oko 138 miliona osoba Korona virusom, a vakcinisano 825 miliona. Prema nekim svjetskim statistikama BiH je sa 2.293 preminule osobe na milion stanovnika na neslavnom petom mjestu. Od 16.3-16.4 u BiH preminulo je 2.200 osoba. Dolazi sadaka vakcina iz Turske i Srbije, a domaćih nabavki ima samo u najavama.

U Tešnju porastao broj registrovanih u pet dana ove sedmice, njih 125.

12.4.

U BiH registrovano 1.129 novozaraženih osoba (FBiH 1008, RS 111, DB 10), preminulo 50 osoba (FBiH 21, RS 26, DB 3).

13.4.

U BiH registrovane 444 novozaražene osobe (FBiH 280, RS, 152, DB 12), preminulo 78 osoba (FBiH 43, RS 33, DB 2).

U Tešnju registrovane 24 novozaražene osobe.

14.4.

U BiH registrovano 966 novozaraženih osoba (FBiH 572, RS 265, DB 129), preminulo 79 osoba (FBiH 54. RS 22, DB 3).

U Tešnju regisatrovano 26 novozaraženih osoba.

15.4.

UBiH registrovano 708 novozaraženih osoba (FBiH 323, RS 326, DB 59), preminulo 76 osoba (FBiH 56, RS 19, DB 1).

U Tešnju registrovano 30 novozaraženih osoba.

16.4.

U BiH registrovane 1.343 novozaražene osobe (FBiH 945, RS 344, DB 54), preminulo 60 osoba (FBiH 35, RS 22, DB 3).

U Tešnju registrovane 24 novozaražene osobe.

17.4

U BiH registrovano 1.279 novozaraženih osoba (FBiH 1004, RS 232, DB 43), preminulo 86 osoba (FBiH 57, RS 24, DB 5)

U Tešnju registrovana 21 novozaražena osoba.

18.4.

U BiH registrovane 1.302 novozaražene osobe (FBiH 944, RS 302, DB 56), preminulo 49 osoba (FBiH 21, RS 22, DB 6)

Ramazan

Druga je godina kako se mjesec posta muslimana ramazan dočekuje sa lošom epidemiološkom situacijom. Vjerski život, koji je najintezivniji u ovom mjesecu odvija se sa nizom epidemioloških ograničenja. Prvi dan ramazana je bio u utorak 13.4. Prvog dana post je počeo u 4h i 16 min, a završavao u 19 h i 36 min. Iftar se i ove godine označava detonacijom topa sa Gradine. Medžlis IZ-e Tešanj donio je Instrukciju kojom se definiše odvijanje vjerskih aktivnosti tokom ramazana.

Molitva, kao i druge vjerske aktivnosti muslimana u Bosni i Hercegovini tokom svetog mjeseca ramazana trebaju biti usklađene sa preporukama epidemiologa, zbog pandemije Korona virusa koja je u svom trećem i vrlo agresivnom talasu, prema uputama koje je vjernicima izdao poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Husein Kavazović.

Prema tim uputama, molitve u džamijama bit će skraćene, dok će druge vjerske aktivnosti biti u potpunosti ili djelomično otkazane.

Noćna molitva teravija, koju vjernici praktikuju samo u vrijeme mjeseca ramazana, kao i sedmična molitva petkom, džuma, također će biti skraćene.

Preporučuno je da djeca do 12 godina i osobe iz rizičnih grupa molitve obavljaju kod kuća, a da iftare, večeru nakon cjelodnevnog posta vjernici organiziraju isključivo sa članovima domaćinstva, poštujući odredbe i uputstva zdravstvenih vlasti.

Medžlis IZ-e je izdao svoju Instrukciju za obavljanje vjerskog života tokom ramazana.

Najveći problem je u teravi namazu kada se i pored skraćenja dolazi u koliziju sa vremenom početka policijskog sata koji počinje u 21 h. Epidemiološka situacija u Tešnju je pogoršana pa je velika odgovornost na imamima i vjernicima kod primjne propisanih mjera i instrukcija.

Razgovor sa Huseinom Kotorićem

    Obrazovanje u BiH, posebno Bošnjaka u periodu od sredine 19 stoljeća stagnira i traje sve izraženija nepismenost do završetka Drugog svjetskog rata. Tešanj je dijelio tu sudbinu tako da je tada imao preko 44% nepismenih ( a pismenošću se smatrali oni koji mogu samo pisati i čitati). Period iza Drugog svjetskog rata je veoma važan u opismenjavanju i školovanju Tešnjaka. Posebnu ulogu u opismenjavanju, ali i razvoju zaostalih seoskih sredina imali su učitelji. Jedan od starijih, živih učitelja, koji može svjedočiti svoje obrazovanje i obrazovanje novih generacija je Husein Kotorić. To je bio razlog da jedan već ranije planirani razgovor sa njim zabilježim uz kafu.

Husein Kotorić je rođen 1940. godine u Tešnju. Tadašnje četvorogodišnje školovanje završio je u Medakovu, a Nižu realnu gimnaziju u Tešnju 1954. godine.

Nažalost život ga nije mazio. Izgubio je majku kada je imao 8 godina, a oca kada je imao 10 godina. Da bi se prehranio i obukao počeo je raditi za dnevnicu. Tako je radio u Sreskoj
zemljoradničkoj zadruzi (ZZ), vodio magazin, a Hamdi Terziću pomagao oko pčela. Preko ZZ-e i ljudi iz Medakova uspijeva dobiti stipendiju i upisati, nakon godinu dana pauze, nastavak školovanja u Poljoprivrednoj školi Maglaj. U njegovoj generaciji Poljoprivrednu školu u Maglaju upisali su Tešnjaci:Smail Terzić Penjak, Velid Smailbegović, Muhamed Ćostović, Iso Agić, Kemal Brkić, Ibrahim Ćehajić, Vahidin Kantić, Franjo Mihalić, Ilija Gverić (napustio nakon druge godine), Fadil Silajdžić (napustio nakon druge godine). Bilo je to vrijeme formiramnja zadruga, a za rad su potrebni školovani mladi ljudi u poljoprivrednim školama.

Srednju školu je završio 1960. godine i sa Smailom Terzićem ima najbolje ocjene. Počinje raditi u Zemljoradničkoj zadruzi u Vitkovcima. Stanovao je u školi zajedno sa Brankom Nesterovićem, učiteljem u Osnovnoj četverogodišnjoj školi. Radio je šest mjeseci u Vitkovcima i onda je samovoljno napustio posao. Tadašnjem predsjedniku Opštine Izudinu Alićehajiću je prenio svoje razloge napuštanja posla u Vitkovcima. Izudin ga nakon razgovora postavi za poslovođu u Sreskom voćarskom rasadniku u Medakovu (Vila). U Sreskom voćarskom rasadniku je tada bilo 55 krava rase Simental, 4 para zaprežnih konja, jedan pastuh za isjemenjavanje, matični vočnjak u Krndiji (sada Plava džamija i novo naselje), rasadnik u Medakovu, uzgoj ratarskih kukltura, 12 dunuma vinograda. Na Vili radi do septembra 1961. godine.

U to vrijeme definitivno je propao program razvoja poljoprivrede preko zemljoradničkih zadruga. Pojavio se višak poljoprivrednih tehničara, a nestašica učitelja.

Tada ga je u kafanu Fronte (sada SBER banka) pozvao Omer Smailbegvoić agronom i kazao da mora prihvatiti odlazak na školovanje za prekvalifikaciju, polaganjem pedagoške grupe predmeta u Bijeljini kako bi stekli zvanje učitelja. Imat će platu tokom obrazovanja koju je imao u Sreskom
voćarskom rasadniku. Oni koji nisu radili dobili su stipendije. Tako su pored kolega iz Poljoprivredne škole:Ise Agića, Kemala Brkića bili:Rešid Bedak, Haso Prnjavorac, Osman Brka, Mirko Bevanda, Fikret Dizdarević i Svetozar Pejčić.

Kao učitelj počinje raditi u drugom polugodištu 1962. godine u OŠ Huso Hodžić isturena odjeljenja Medakovo i Trepče. Sa njim je radio sa četiri odjeljenja Emko Hadžimujić. U Medakovu radi do 1963. godine.

Prosvjetni radnici 31.12.1980. godine. S lijeva:Zumreta Hadžismajlović, Rasim Begović i Husein Kotorić,.
Iznad Hasan Dolamić

U Kotlanicama je egzistiralo istureno odjeljenje četverogodišnjeg školovanja OŠ Huso Hodžić. Opština donosi odluku da se djeca starijih razreda osposobe za praktičan rad u poljoprivredi, kako bi se unaprijedila kućna domaćinstva koja su u najvećem broju slučajeva bila poljoprivredna. Tako je dvije školske godine od 1963/64 i 1964/65 uz rad u odjeljenju OŠ Huso Hodžić u Kotlanicama praktično radio sa učenicima sedmih i osmih razreda ove škole kroz predmet Osnove poljoprivrede i zadrugarstva.

Sljedeći posao učitelja obavlja u Karadaglijama, bila je veća plata, a odlučio da pravi kuću. U Karadaglijama radi od školske 1965/66 godine. Tamo su bila 4 odjeljenja sa četverorazrednom nastavom, a s njim je radila je učiteljica Olga Sarić. Škola je bila više džamije i bila je i staroj zgradi, a s zatim je naporavljena nova sa dva stana na spratu,

Učitelj je bio i prosvjetitelj ne samo djece nego i odraslih, a to je bilo posebno izraženo u vrijeme rada u Karadaglijama. Karadaglije i Koprivci su bili veoma siromašna i zaostala sela. Uslovi stanovanja loši, nema putnih komunikacija, brojne porodice se prehranjuju poljoprivrednom primitivnom proizvodnjom. Husein je predavao učenicima i roditeljim, ali i ostalim mještanima o ličnoj i porodičnoj higijeni, načinu ishrane, odjeći i uslovima življenja, međusobnom odnosima i sve drugo o kulturi življenja.

Husein se sjeća jednog detalja o kome ga upoznala pedijatrica iz Doma zdravlja nakon sistematskog pregleda djece. Nijedna učenica nije imala donji veš, pa ga je uputila da razgovara sa roditeljima. Učitelj je morao voditi brigu o svemu. Tako je Husein kao učitelj u saradnji sa mještanima uspio dogovoriti sa Domom zdravlja i Zadružnim magazonom otvorenje ambulante i prodavnice roba široke potrošnje. Ambulanta je radila sva puta sedmično, a sa ljekarom je dolazio medicinski tehničar, kartotekar i farmaceutski tehničar sa lijekovima.

Na račun ustupanja prostora za prodavnicu dobili su 4 školske table od Zadružnog magazina.

Uspio je organizirati Omladinski klub i prvi TV aparat za gledanje program u školskim prostorijama. Pokrenuta je inicijativa i izgrađen put od Kiseljaka do džamije u Kardaglijam (jednim dijelom se išlo koritom rijeke). Bilo je potrebno izuzeti zemljište od mještana na trasi puta. Geometar i službenik za imovinske odnose mogli su to samo riješiti kada se predhodno privole vlasnici zemljišta, a to je mogao samo učitelj. Husein je to uradio u Karadaglijama

Novi propisi su zahtjevali da učitelji moraju završiti Pedagošku akademiju. Husein sa jednom grupom pedagošku akademiju iz radnog odnosa završio je u Šapcu.

Bio je u Karadaglijama i Koprivcima izabran za odbornika u Skupštini opštine 1965. godine.

U Karadaglijama je radio do 1974. godine kada prelazi u OŠ Huso Hodžić, od 1976. godine prelazi na radno mjesto sekretara Socijalističkog saveza u Tešnju, a od 1981. godine radi poslove sekretara SUBNORA-a Tešanj. Nakon višestranačkih izbora ukidaju se poslovi u političkim partijama i SUBNORU.

Godine 1993. član je grupe u kojoj su:Fikret Hafizović, Nihad Đonlagić, koju je predvodila Dževdeta Ajanović čija je zadaća da organizira nastavu u ratnim uslovima. Husein je raspoređen u školu u Jablanici. Kada su neke vojne strukture preuzele školu za svoje potrebe nastava se organizira u privatnoj kući. Nakon rata vraća se u OŠ Huso Hodžić i radi uz dva mandata kao pomoćnik direktora, do penzionisanja 2.000. godine. U školi je bilo 1.490 učenikara spoređenih u 42 odjeljenja. Poslove sekretara SUBNOR-a radi volonterski do unazad dvije godine.

Aktivno je radio na vraćanju rukometa u Tešanj nakon njegovog gašenja. Zajedno sa Mumom Kadićem i Nerminom Hundurom učestvuje u osnivanju kluba pod pokriveteljstvom Tvornice svjećica i
keramike, koji dobiva ime Bosna TS. Obezbjedili su opremu, svlačionicu.

Na kraju.Husein kaže, da pored teških vremena u kojima je radio, danas najveće zadovoljstvo predstavljaju srdačni susreti sa učenicima pa i nekim mještanima koji ga se sjećaju.

Rješenje Ministarstva zdravstva Ze-do kantona

U petak dolazi poštar traži suprugu da potpiše prijem poštanske pošiljke. Radoznalo otvara poštu, a u koverti Rješenje Ministarstva zdravstva Ze-do kantona. Čitam Rješenje, kada tamo određuje se izolacija mojim članovima domaćinstva kada sam obolio od Korana virusa. Rješenje napisano 24.3. datum pečata pošte 15.4, a stiglo 16.4. Ja zvanično registrovan kao zaraženi 6.11.2020. godine.

U Rješenju je navedeno šest tačaka u kojima se određuje kućna izolacija članovima domaćinstva, adresa gdje će se vršiti kućna izolacija, kada će se vršiti njihova provjera na SARS-Cov-20 (a ja sve mislio da sam preležao Cov 19, vjerovatno kantonalni naziv), trajanje mjere, pouka o žalbi i jedna tačka koja bi se mogla odnositi zaposlene, jer na osnovu izdatog rješenja poslodavac od Zavoda zdravstvenog osiguranja ima pravo na refundaciju troškova bolovanja u nekom iznosu.

Ovakvo Rješenje nema nikave svrhe da se izdaje penzionerima (Zavod ima sve podatke preko zdravstvene knjižice ko su zaposleni), pa čak i zaposlenim ako se zna da je izdato lokalno Rješenje Službe za higijensko epidemiološku zaštitu koje je imala svrhu i smisao za prve četiri tačke iz Rješenja.

Koliko je samo učesnika učestvovalo u ovom beskorisnom papiru. Prvo je neko zvanično dostavio podatke u Ministarstvo, onda je to neko protokolisao i proslijedio Ministru, a on je kako piše u Rješenju, konsultovao stručni ekspertni tim!? ( kladio bi se da stručni tim ima neku nadoknadu za ovaj posao) koji je dao Ministru saglasnost da se navedenim licima odredi mjera kućne izolacije!?. Onda je neko napisao Rješenje, drugi parafirao, pa Ministar potpisao, a onda kurir odnio na poštu uplatio poštarinu. E sada na više adresa zdravstvenih ustanova i institucija idu Rješenja pa će ih tamo službenici zaprimiti i arhivirati. Koliko je samo Rješenja napisano po ovakvom postupku od kojih najveći broj nema ma baš nikakvu pravnu važnost. Koji posao bez potrebe. Obzirom da sam zvanično registrovan kao zaražen 6.11. prve četiri tačke nemaju smisla, a kao penzioneru i peta.

Foto zabilješka

Od 1.4. restoran Saray je zatvoren. Vjerovatno, Korona, kirija nisu stvarali uslove za pozitivno poslovanje. Postavljen je natpis “Izdaje se”.

Stare fotografije

Početak sadašnje ulice Enesa Galijaševića 1962. godine

Sadašnji Trg Ferhadbega

(Fotografije iz Arhive Smaila Terzića, sada u Muzeju)

Sa table na Gornjoj čaršiji


O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.

Komentariši