JEDNOSTAVNO – NEDŽO

nedzo
Zove se Nedžad. Nedžo. Prezime Hadžišehić. Prezime  nije “naše” –  tešanjsko. Znam Nedžu iz Ukusa kada smo radili na implementaciji ISO u tadašnjoj firmi. Išlo je poteško. I dugo smo radili. I tada sam ga upoznao kao nekoga kome nije svejedeno. Obradovao se uvođenju sistema odgovornosti u firmi, jer kaže: to nam mora pomoći.
Prošle su godine, neuspjela tranzicija, neuspjela privatizacija i Nedžo bez posla!
Ima sina i ženu, on bez posla, žena radi, sin se tada školuje. Ne bira posla, radi sve. Popravlja, prepravlja namještaj, prozore, dvosjede, trosjede.
Zoraid mu komšija pa ga zamoli da mu malo pomogne oko uređenja na Gradini s proljeća. Rado se odazove, uključio se u rad udruženja. Jedne godine i on i sin u obezbjeđenju dočeka nove godine na otvorenome.
I tu vrijedan.
I primjete ga, predlože u JU MUzej. Trebaće domar.
E sad, ne mogu da ne napišem ovo o Nedži pogotovu od posjete mojih prijatelja iz Slovenije. Bilo bi zaista nepošteno ovoga čovjeka javno ne pohvaliti pa eto ja to činim, nekada čovjeku i nematerijalna nagrada godi.
2011. godine sam već pisao kako je oduševio moje prijatejje iz Danske, bio je pravi domaćin i pripremio sve domaće proizvode mome Edi i Mirjani. Ja nosio u Sarajevo.
Prošle godine u septembru nam dođu gosti Ranković Žika sa suprugom Gordanom i kćerkicom Anom. Žika je direktor Instituta za njegovanje tradicije ABRAŠEVIĆ Kragujevac. I naravno poslije Gradine, nazovem Nedžu i pitam radi li muzej? Kaže, dolazim za 5 minuta i radi. I oduševljenje, kada smo došli u gostinjsku sobu, Nedžo nas obradova sa kahvom sa rahatlokumom i tada Žika, vidim neće da ide, kaže: e ljudi. Da vam kažem ali ovo je živa istina. Bio sam po celom svetu u raznim muzejima ali ovako nešto i ovakvu prezentaciju, priču o Tešnju, istoriji.. .nigdje nisam čuo, da čovek ovako iz srca priča… Ostali smo još jedan sat skoro, pričali, smijali se….(jeli moju zarebricu i sjekli je malom nekom čakijom! op.a. Š.T.!)
Neki dan imao goste iz Slovenije, i ne dam da odu da ne vide Gradinu i muzej. Ista priča ali mi sada  Nedžo još bolji, sigurniji, on naše stare izraze: duvar, divan… ja simultano prevodim… Ljudi oduševljeni, naravno knjiga utisaka.
Ali što ja ovo i napisah? Pa čudno, čovjek rođen prije 55 godina i to ne u Tešnju, u Maglaju, drvni tehničar, kao DOMAR muzeja je i turistički vodič!!!!!!!! I to kakav..
Nedžo hvala ti za svaki dolazak kada te nazovem, jer ja ipak ne mogu da planiram kada će sastanci u firmi biti završeni, ali nikad nisam odbijen.
Tešanj može biti ponosan što ima ovaj muzej i što je u muzeju zaposlen NEDŽO!
Pri čistoj svijesti, pred utakmicu
Šefket Turalić, 11.10.2013.

O Tesanj Net

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *