Nejednakost

“ Shvaćanje da su siromašni i bogati jednaki pred smrću počiva na zabludi.
Siromašni i bogati nisu jednaki pred smrću, nego tek nakon smrti.“
Gerhard Branstner, njemački književnik

fs_net_fhSilicijska dolina (Silicon Valley) – mjesto na kojem su s radom počele gotovo sve američke informatičke kompanije, poput Microsofta, Applea, Googlea i Facebooka. Ovdje su izumili iPad, tablet, iPhone i igraće konzole. Nalazi se u SAD-u, u Južnoj Kaliforniji, kraj San Francisca. Sjedište je San Jose, najveći grad te doline, u kojoj je smješteno još 29 gradova. U San Joseu je registrovano više od 4000 izuma, po čemu je ovaj grad prvi u SAD-u (podaci iz 2013. godine). Od 20 najinovativnijih gradova SAD-a, deset ih je u toj dolini. Ona je sinonim za tehnološki napredak. Pojavom računara naziv doline postao je sinonim za “high-tech” bazene u kojima se nalaze sjedišta i proizvodni pogoni mnogih proizvođača računala i visoke tehnologije. Slična sjedišta razvila su se i drugdje u svijetu, ali Silicijska dolina je do danas ostala glavna.

Amerikanci se hvale da je dolina najpoželjnija na svijetu za rad i život. Dolaze im mladi informatičari iz cijelog svijeta. Osim Stanforda, ondje je još šest univerziteta. Naziv je dobila po silicijskom čipu, koji je ondje izumljen, a tako ju je nazvao novinar Don Hoefler 1971. godine. Kompanije koje se bave računarima počele su zamjenjivati voćnjake koji su bili tamo zasađeni. Zbog tih voćnjaka se prije zvala Dolina radosti srca.

Facebook je Mark Zuckerberg osnovao prije jedanaest godina, a danas ima više od milijardu korisnika. Pretraživač Google s radom je počela 1998. godine, a i nju su, kao i Facebook, osnovali studenti Larry Page i Sergey Brin. Dolina je prepoznatljiva po hardverskim, softverskim i internetskim inovacijama. Najbolji istraživači iz Xeroxovih laboratorija izumili su laserski pisač, internet…, a njih su iskoristile kompanije poput Applea i Microsofta.

U Silicijskoj dolini, prihod po glavi stanovnika bio je 94.000 $ u 2013. godini, znatno iznad nacionalnog (53.000 $). Ipak, raskorak između najbogatijih i ostalog stanovništva je najveći upravo u Americi. U 2010. godini, jedan procenat stanovnika je imao 34 procenta akumuliranog bogatstva, dok je TOP 0,1% imalo 15% bogatstva. Poslije recesije 2008. godine, stvari su se pogoršale. TOP 1% bogatih zauzima 95% rasta prihoda od 2009-te do 2012-te godine. U Silicijskoj dolini danas živi 20% beskućnika.

Iako se amerikanci hvale da je Silicijska dolina najpoželjnija za život, u isto vrijeme se ne osvrću na činjenicu da biznis savremenih informacijskih tehnologija generiše sve veći jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju. Za prosječno informisanog stanovnika Evrope ovaj podatak zvuči nevjerovatan. Ipak je istinit.

O tome piše i Thomas Piketty, francuski profesor ekonomskih nauka, u svom bestseleru Kapital u 21. stoljeću, objavljenom 2013. godine. On ukazuje i da 70% TOP 0,1% onih koji mnogo zarađuju su korporativni izvršni direktori. Rast nejednakosti se objašnjava zbog utrke zahtjeva, s jedne strane i visokih performansi, s druge strane. Uz to, Piketty zaključuje da takav nejednak razvoj zarade omogućuju insitucionalna pravila plaća i korporativno upravljanje. Na izvjesnom nivou zarade, nije moguće pronaći nikakvu vezu između zarade i performansi.

Pitam se može li se i na koji način uporediti život u siromašnoj državi Mali, i savremenoj tehnološkoj zoni bogate Silicijske doline? Mali je jedna od najsiromašnijih država i stanovnici se bave nomadskim stočarstvom. Žive u zajednicama, veoma bliski jedni drugima. Nema beskućnika. Svi žive u kućama sagrađenim od zemlje i malo drveta. Ako se i može uopće mjeriti, onda se zna da je prihod po glavi stanovnika ovdje 900 $. Više od stotinu puta manji nego u Silicijskoj dolini. Oni nisu ni imali voća koje su mogli počupati da bi gradili tvornice. Oni su zadovoljni sa životom, makar taj život nije ni u kakvom sjaju. U njihovim životima nema holivudskih zvijezda kao modela života, njihove zvijezde se ne gase – one su visoko podignute na nebu. U njihovim životima nema ni facebooka, ni googla, niti bogataša koji bi trčali za svojim bogatstvom i neke među njima učinili beskućnicima.

Pa čiji način života je ispravan i čiji način života treba zaštiti?

O Fuad Hadzimehic

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *