TESANJ.NET stranica grada
STRIKAN-Ivica Budulica (iz zahvalnosti sto mi je pruzio podrsku da Antena-radio i danas traje)
…Generacija smo. Rasli smo u ono vrijeme kada se nije imalo, ne znam koliko se znalo, ali kada je srce djecacko, mladalacko, bilo nekako veliko, radoznalo i kada se mnogo citalo, postovalo i gledalo u buducnost, a nikako nazad. Njega sam zamjetio tako sto sam u osmogodisnju skolu isao u razred sa jednom Mirjanom Budulica iz njegovih Potocana kod Jelaha. Ona je bila najljepsa djevojcica u razredu i kada bi crtali portrete nastavnik likovnog bi nam dao u zadatak da nju nacrtamo. To nikome nije polazilo za rukom, jer je Mirjana bila isuvise lijepa za nase nespretne ruke. Ne znam gdje je ona danas i kako zivi. Od tada je proslo mnogo godina. Pitacu Strikana, mozda on i zna, a sada o njemu.
U njegovim Potocanima su zivjeli, uglavnom katolici. Danas su se tu u vecini naselili drugi, ono sto ih je ostalo veoma ih je malo, ali su cestiti i dragi komsije i ljudi. Ivicu sam susretao na “jelaskoj dzadi”, na rijeci Usori, po nogometnim turnirima, ali se nismo posebno druzili. Samo znam da je uvijek bio dobar drug, veoma prijatan u drustvu, zgodan i lijep i da je volio knjigu. Tokom rata Strikan je sa svojim “potocancima” bez pogovora stao u odbranu svoga doma i svoje Usore. Bez obzira na to sto je bio u HVO-e i on i njegovi suborci bili su rame uz rame sa Armijom BiH i danas kada govorimo o tim teskim vremenima nekako smo ponosni i srce nam je puno sto smo takvi bili, sto se nikada nismo sukobili i sto smo na ovim prostorima vrijednosti poput one “komsija ti je precina” sacuvali i sto smo uspjeli ovaj kraj spasiti od pesina i katila.
Ivicu Budulicu Strikana primam u srce i sa velikim postovanjem o njegovim ljudskim vrijednostima pocinjem saznavati jos vise pocetkom 1999. godine.
Naime, krajem 1998. godine u Jelahu pocinje raditi Antena-radio ciji sam osnivac. U tom mukotrpnom vremenu, bez novca i bez kadrova i uz svu bijedu i jad postratnog perioda desava se i to da Radio-postaja Usora nesretno izgori, a u njoj je radio Strikan. Zajedno sa Almirom Agicem i Suadom Livnjakom smo posjetili tada Redakciju “Usore” i ponudili se da ako mognemo bilo sta pomoci pa i to da rade program putem nase frekvencije to i ucine. Nisu se odlucili za tu varijantu nego su na zadovoljstvo svih nas uspjeli prevazici te probleme i ponovo pokrenuti program.
Ali, te godine i u to vrijeme u Redakciju Antena-radija dolazi Strikan i kaze da bez bilo kakve naknade, bez bilo kakvih uvjeta, dok Postaja-Usora ne proradi, je sam spreman raditi u “Anteni”. To mi je sjelo ko kec na desetku, jer ovakav kadar se moze samo pozeljeti, a jos i to da u Redakciji imamo i Strikana koji je Hrvat, to mu nisam rekao nikada, a vremena su poganih nacionalistickih ideologija, bas mi je pasalo. I poce Strikan raditi izvanredan “Jutarnji program”. Nismo se libili provokatorskih pobuda, koje su stizale od sitnih-dusa, kada bi Strikan sasvim prirodno kako je govorio cijeli zivot izgovarao kava, tisuca, bog…itd. Neki slusaoci da bi ga isprovocirali nazivali su mu “sellam”, i slicno. ali to nas nije moglo pomesti, jer smo znali da ce takvi kad-tad biti pobijedjeni vecim ljudskim vrijednostima.
Ova epizoda u trajanju Antena-radija je neizbrisiva zahvaljujuci bas Strikanovim ljudskim vrijednostima.
Nakon izvjesnog vremena Strikan je morao u svoj radio na Usori. Iako mi je bilo zao sto nije ostao tu nisam mu mogao zamjeriti, jer nisam imao novcanih mogucnosti da ga zadrzim, a bio je i neophodan tamo kako bi i Radio-postaja Usora nastavila da zivi.
STRIKAN-Ivica Budulica i dan-danas tamo radi. Od tog perioda pa do danas od njega je postao zasigurno najplodonosniji pisac-knjizevnik Hrvata sa ovih prostora. Svaka njegova knjiga poezije, prica, roman su meni bili kao jos jedan biser ljudine koji je ostavio najljepse ljudsko u nasem poznavanju…
… IVICE-STRIKANE HVALA TI STO SE ZNAMO…
Fahrudin Hrvic
