TESANJ.NET stranica grada
– Meni je moja Mejra i kćer i sin, i komšinka i sve. Djeca me paze i dolaze, ali svi su daleko. Moja Mejra i ja dijelimo sve. Ona, ako ručak gotovi, viče: „Baba, nemoj ti ništa, evo ja sam nama spremila“. Pogledaš, ona ide meni u svako doba, bio mrak, bio dan – priča nam baka Gospava.
A na ratnim linijama iznad Tešnja Mejri je 1993. godine poginuo 22-godišnji sin Edhem. Drugi, Ekrem, teško je ranjen od mine na Trešnjevom panju.
– Ne smijem se ni sjećati šta je meni ovaj rat učinio. Uzeo mi je što mi je najdraže bilo. Ali, meni nije baka kriva. Rat je bio. I šta ja mogu sad – kaže Mejra Karapandžić.
Ima i onih kojima nije drago što se Mejra i Gospava lijepo slažu. „Nije u trendu“, kažu. Bilo je i neprijatnosti, ali vjera u ljude, dobrotu, jednog Boga i njegovu poruku, na koncu, kao svjetionik pokazuju Bosni i njenim ljudima put u bolju i pravedniju budućnost.
– Ima i onih kojima nije pravo što ja pazim baku. Mnogo puta sam imala i neprijatnih poziva telefonom, ali se na to ne osvrćem. Sve je ljude Bog stvorio i sve što se dogodi je njegovo iskušenje – kaže Mejra.
Gospava bi, veli, voljela kada bi ljudi živjeli složno kao nekad. Političari su, kaže, ti koji zbog ličnog interesa stalno zavađaju narod.
– Može se živjeti zajedno, samo ko je čovjek. Ko nije čovjek, ne može se s njim makar bio i rođeni brat – poručuje Gospava Kovaljesko.
Izvor: Avaz.ba
