Sebičnost

Test ispravnog puta je spremnost na žrtvu,

a mjera tog puta je nesebičnost.

fs_net_fhPrva priča počinje sa velikim okruglim stolom na sredini sobe. Na sredini stola, nalazila se velika posuda, s jako finom i mirisavom hranom. Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave i bolesnog izgleda. Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su kašike sa veoma dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjir sa hranom i uzeti malo, no kako je drška kašike bila duža od njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta.

Druga priča počinje sa istim tim velikim okruglim stolom na sredini druge sobe. Na sredini stola, nalazila se velika posuda s istom hranom. Osobe koje su sjedile za stolom izgledale su sasvim dobro. Izgledali su svi dobro raspoloženi. I oni su imali kašike sa veoma dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjir sa hranom i uzeti malo, no kako je drška kašike bila duža od njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta.

U čemu je bila razlika? U (ne)sebičnosti. Osobe iz prve priče bile su toliko sebične pokušavajući dohvatiti nešto hrane samo za sebe, tako da su ostale gladne do potpune iscrpljenosti. Osobe iz druge sobe su počele nesebično, dodajuću hranu bez teškoće drugim osobama za stolom, i tako su svi mogli biti nahranjeni.

Čovjek se rađa sa svim osobinama koje se tokom života više ili manje manifestiraju. Bog je čovjeku podario pamet, um da može pamtiti i razmišljati, ali mu je podario i srce, dušu da može osjećati, željeti, htjeti. Boravak na Zemlji je izazov. Čovjek može odlučiti kakve će izbore praviti u datim okolnostima, kojim putem će nastojati da se kreće i kako će reagovati. Veoma važno pitanje je hoće li okolnosti motivirati čovjeka na sebičnost, na borbu protiv drugih ljudi, na konkurentski odnos prema drugim ljudima i potpuno odvesti od spoznaje da su svi ljudi braća, da potiču od jednog čovjeka i jedne žene ili će ga ta spoznaja voditi ka traženju balansa, ravnoteže, koegzistencije?

Ne misle isto bogataš, prosječan čovjek, i siromah. Oni ne razmišljau, ne osjećaju, ne žele i neće isto. Nije Premijer Vlade FBiH prvi uputio kritike građanima zbor rastrošnosti. Najbogatija žena na svijetu, Gina Rinehart, trpila je strahovit pritisak javnosti 2013. godine zbog svoje izjave da pripadnici srednje klase radije „piju, puše i druže se“ nego što rade na tome da obezbjede svoju budućnost. Kako u knjizi „Kako bogati ljudi razmišljaju“, piše Steve Siebold (30 godina intervjuisao milionere analizirajući kako razmišljaju): Prosječan čovjek smatra da je NOVAC uzrok svih zala. Bogati ljudi vjeruju da je SIROMAŠTVO izvor zla ili Prosječan čovjek misli da je sebičnost porok. Bogati smatraju da je sebičnost vrlina. Ove ilustracije kazuju da živimo u svijetu u kome ljudi žive u konkurentskom odnosu. Jedni će pobijediti, drugi izgubiti. Jedni su pametniji od drugih. Jedni žele da budu što bogatiji, drugi žele da takvim što prije crkne krava. Jedni su sposobniji od drugih. Većina ljudi ima tendenciju da čeka da im se „sklope kockice“. To podrazumijeva da se inertno mole za prosperitet, ili očekuju rješenje od svojih država, šefova, supružnika, Boga… To je način razmišljanja prosječnih ljudi koji stvara takav pristup životu da sat akcije najčešće nepovratno prođe. Bogati ne čekaju trenutak, ni prilike, već ih stalnim djelovanjem stvaraju. Istraživanje pokazuje i da prosječni ljudi uvijek žive iznad svojih mogućnosti a bogati gotovo nikad. Prosječni ljudi vjeruju da se tržište vodi logikom i strategijom. Bogati znaju da ga pokreće emocija i pohlepa, na žalost.

To govori da ljudi nakon hiljade godine života na Zemlji nisu pronašli balans, ravnotežu, koegzistenciju kako da žive u miru zadovoljni bez ekstremnih razlika. Veliki broj ljudi se moli Bogu ali ne čita Uputu, ne spoznaju sebe, svoju svrhu postojanja. Ni pobjednici, ni gubitnici.

O Fuad Hadzimehic

Komentariši