So, help us God

Važno je znati čitati znakove pored puta.

Svaka osoba nosi sa sobom svoje iskustvo. Svaka porodica, sredina, zajednica, narod, društvo, organizacija, kolektiv, kompanija, korporacija, čovječanstvo ima svoje iskustvo. To je sastavni, neodvojivi dio rasta živog organizma, njegovog sazrijevanja, naučenih lekcija sve do umiranja. Što je život duži, više je iskustva kod osobe, organizacije, naroda.

Čovjek je sklon zaboravu. Nije u stanju sve što proživi, svaki detalj svog života, zapamtiti. Nijedna osoba to nije u stanju. Nijedna organizacija to ne može. Nijedan narod to nije uspio. Samo dragi Bog to može, samo Bog je stvorio mehanizme nama nepoznate kojim svaki detalj svakog pojedinačno bude zabilježen. Nad svakom osobom od dolaska u ovaj život do odlaska iz ovog života je postavljena neka vrsta video nadzora i snima se, nad mislima, govorom i djelima. Ali čovjek je odgovoran da važne stvari koje preživi zapamti kao naučenu lekciju života, kao iskustvo koje će mu pomoći kasnije u životu da lakše prebrodi teškoću, da lakše spriječi zlo i da lakše učini dobro. Na isti način bi to trebala naučiti i organizacija, bila to porodica, kompanija, narod, država ili koji god oblik organizovanja ljudi.

Nedavno je Reis-efendija Husein Kavazović kazao da Bošnjaci nisu znali čitati znakove pored puta krajem 80-tih godina prošlog stoljeća. Ono što se dogodilo na prostoru bivše Jugoslavije, a posebno u periodu 1992.-1995. godine na prostoru Bosne i Hercegovine, nije bilo slučajno i iznenada, nego posljedica dugih priprema. A pripreme ostavljaju svoje tragove. Iako se svi prljavi planovi smišljaju i oblikuju u tajnosti, ipak priprema terena na kome će se takvi planovi realizovati moraju ostaviti vidljive tragove. I tih tragova je bilo veoma mnogo, ali Bošnjaci ih nisu čitali kako treba.

Dobronamjernost i otvorenost Bošnjaka nije slabost. Ne treba tu vrlinu izgubiti. Sposobnost da se bude dobronamjeran i otvoren prema drugim nije dragi Bog dao Bošnjacima, nego je dao svakoj osobi koja je živjela, koja živi i koja će živjeti na Zemlji. Ali isto tako sposobnost čitanja znakova pored puta, uključujući bolno iskustvo koje Bošnjaci kao narod imaju, mora biti sa maksimalnim oprezom, sa stalnom procjenom rizika, sa stalnim osposobljavanjem. Usudio bih se kazati da bi bilo potrebno svako jutro pomisliti da će upravo taj dan početi rat makar svi pričali o miru prethodni dan. I u isto vrijeme nadati se i moliti da rata ne bude. Uvijek se mora biti spreman za borbu protiv zla, nasilja, nepravde prema bilo kome a odbraniti sebe je prva obaveza. Ludo je i neodgovorno čekati i nadati se da će neko drugi braniti nekoga, treba biti uvijek spreman na samoodbranu.

Donald Trump, novi predsjednik Amerike, je održao inauguralni govor koji je, nema sumnje, drugačiji od svih prethodnih. Nastavak onog što je govorio tokom kampanje. Nastavak kombinacije laži i istine. Govorio jr ono, prije svega, što može goditi onim koji su za njega glasali. Riječima je pokazivao brigu prema tim ljudima ali svojim stavom i govorom tijela bio je samo on važan, ostavljajući na druge dojam zabrinutosti. Šta će biti, pred nama je, čuti ćemo i vidjećemo, možda i doživjeti, ne dao Bog. A iz naše Banja Luke, 11 dana ranije, 09. Januara se čulo i gore, i opasnije po Bosnu i Hercegovinu. Uvjereni su da će Trump vjerovati kada kažu: „imamo problem sa muslimanima“. Neće ih niko pitati zašto i kakav problem imaju. Jer globalni koncept, iza koga još niko nije zvanično stao, podrazumijeva da su muslimani krivi. Uz to smo čuli iznova iz naše Banja Luke da je RS „Božije delo.“

Pa zaista su Božija djela iznad onog što Mu pripisuju. So, help us God.