TESANJ.NET stranica grada
Priznat će djeca da jesmo se starali o kruhu i o vodi,
da brinuli smo za njih posvećeno, srca očinski vrelā,
u znoju lica vlastitoga i k zemlji prignuta mrkla čela,
ali oprostit nam neće što ih nismo podučili i slobodi
Jer dok smo kolijevku gradili u tegobi svojoj i muci,
nadvijali su se nad tjemenom mentalni porobljivači:
oformili su kastu koja i potomke lobotomijom tlači,
naspram njih dobrohotnim se čine i Nijemci i Turci
I tuđin nekada ode, no nema kamo domaći okupator,
ta pijavica koja se razrasla po stablu svoga plemena,
pa mezgru siše iz krošnje i grančice, sve do sjemena
Parazit ovaj čeljust ima kakvom raspolaže i aligator,
njome ulovljeni – odavna mi smo u tmulome klancu,
sinovi svome utočištu hrle bježeći u ropstvo strancu
