Porozna je i neuhvatljiva pradrevna bosanska abeceda,
u glasovima je njezinim skriveno više nego što kazuju,
blijedē, ovještali to su znaci, ali još uvijek ne otkazuju,
plići je ponor uzajamni od grotla koje iz njih nas gleda
Kasno je, odavno, da se kotači opravljaju i podmazuju,
za čežnju kroz Bosnu žuđenu spremno je vozilo snova,
jer zijevnuo bi isti bezdan i nakon remonta starih slova,
a ne bi preusmjerena bila ni uvriježenā potrošnja olova
Raspamećeni su u jeziku pradjedova današnji Bosanci,
i pod skrivenim mislima njima su pakleni zinuli klanci,
bolno su razvezani još u iskonu spleteni konci i šavovi,
utaboreni su nasmrt stavovi, eno pristižu i mladi lavovi,
ni epilog se neće moći izbjeći, a davno je najavljen već,
na općemu grobu epitaf bit će dobrog bana Kulina riječ