Bez smiraja vlastitoga, gorak, kojekuda vječno počiva,
pravednik kojem bratska se Srbija bijaše stanila u krvi,
a mila je, ljepotna Hrvatska, blistala u njegovim očima
Sada, ostacima ostataka njegove strvi naslađuju se crvi
U jamama i porod mu je gluho skončao, i otac i majka,
sestra i brat, kad su iz susjedstva počeli progon i hajka,
u vrloj Evropi lov na čovjeka, o koncu vijeka prošloga,
dičnoga onog stoljeća, nadasve humanoga, u ime Boga
Uz humku mu zastati ne možeš kako bi proučio Fatihu,
namjerniče, da bi za dušu njegovu izustio molitvu tihu,
jer tijelo su mu isjekli, i kao sjeme po zemlji su ga boli
Sa raznih strana motreći, uz strah, nošen iz svoga doba,
strepi, jer znade da se priprema i nova komšijska moba
Višnjem se i on, stoga, za preživjele žrtve skrušen moli