Transformacija svijesti

Čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima.

Jean-Jacques Rousseau:

Istina postoji. Izmišljati se može samo laž. Laž ne može spoznati istinu, jer spoznaja istine podrazumijeva odsustvo laži. Izazov leži u znanju koje usvajamo. Punimo svoj um slušanjem, gledanjem i čitanjem mnogih informacija. Neke rado usvajamo jer želimo u njih da vjerujemo neovisno jesu li istina ili nisu, jesu li te informacije korisne ili su štetne. I onda negdje u svemu zaglavimo da su nam mnogi oko nas krivi.

Iz osobnog iskustva mogu kazati da sam nekada razumio svog predsjednika i slagao se sa pristupom za koji se zalagao, onda smo prošli jedan period kada sam razumio svog predsjednika ali se nisam uvijek slagao sa pristupom, a potom smo došli u period kada ne razumijem svog predsjednika pa sam izgubio priliku da se složim ili ne složim s pristupom koji promovira. U početku mi je to veoma smetalo, nekada bih to diskutovao s nekim ljudima i bio nezadovoljan ali sada mislim da je to pogrešno. Prvo, moj predsjednik se mijenjao vremenom a i ne radi se o istom čovjeku. Govorim o tri čovjeka. Drugo, i ja sam se mijenjao vremenom iako govorim o istom čovjeku. Treće i najvažnije, okolnosti su se stalno mijenjale.

Kako god, čovjek ne treba tražiti opravdanje za druge ali ne treba ni za sebe. Kada čovjek shvati da je nezadovoljstvo drugima uglavnom beskorisno, posebno predsjednicima, spreman je da se mnogo više posveti sebi. I uradi nešto na sebi. Neposredna korist je ne gubiti vrijeme pokušavajući shvatiti predsjednika, nego uraditi nešto korisno i tako pomoći svom predsjedniku. To je znatno veća korist za obadvojicu. Prvo, ne osjećam nezadovoljstvo zbog toga što ne razumijem svog predsjednika. Drugo, radim nešto korisno zbog čega se osjećam bolje. Treće, od toga će imati neku korist i moj predsjednik jer je manje nezadovoljnih. Za mog predsjednika jedan problem manje. Doduše, to je onaj problem za kojeg moj predsjednik nije ni znao ali to ne umanjuje činjenicu da sada moj predsjednik ima jedan problem manje.

Naravno, ne radi se samo o mom predsjedniku i meni. Većina ljudi ima svog predsjednika i sebe. I većina ima sličan problem. I na strani predsjednika, i na sopstvenoj strani. Stoga sam slobodan predložiti svima koji imaju sličan problem da ne misle puno na svog predsjednika nego da više rade na sebi. Uvjeren sam da će tako više uraditi a i rezultat će, nadati se, biti bolji. Jer transformacija svijesti se stalno odvija. A odavno je poznato da se ne može promijeniti svijet prije negoli čovjek promijeni sebe. Previše se govori o reformama: ekonomskoj, obrazovnoj, socijalnoj, javnoj upravi, političkoj ali se ne govori ko su reformatori. Kakvu reformu može provoditi čovjek koji nema dovoljno znanja, koji je pohlepan i bez srca?

Želi li neko probuditi vlast, neka probudi sebe. Želi li neko eliminisati nered u društvu, neka eliminiše sve što je mračno i negativno u samom sebi. Doista, nema većeg dara koji bilo ko može dati svijetu, od osobne transformacije. Ili mi se bar tako čini?