Mješovita srednja škola

Ideali, ali i nužda sastavljaju čovjeka.
Čitav život, napose politički, sastavljen je od ideala i nužde.
Čovjeka vode ideali, ali nuždi se ravna.

Stjepan Radić

 

Do početka maja 1992. godine, Doboj je bio regionalni centar na koji je i Tešanj bio povezan kroz materijalnu i društveno-političku infrastrukturu. Početkom maja 1992. godine, pod političkim vodstvom SDS-a (Srpske demokratske stranke) i podršku paravojnih struktura i JNA (Jugoslovenske narodne armije), Doboj su preuzeli silom i otrgnuli od društveno-političke infrastrukture Republike Bosne i Hercegovine. Tešanj se našao u iznimno teškoj situaciji. Kada neko uzme oružje u ruke tada se ne poziva na mir nego se onda uzima oružje u ruke da bi se sili i nasilju suprostavilo a tek onda traži ponovo mir. Tako je Tešanj došao u priliku tek 1994. godine, nakon Vašingtonskog sporazuma i uspostave Federacije Bosne i Hercegovine (kao prvoj fazi u uspostavi mira ali i novog unutrašnjeg teritorijalnog uređenja Bosne i Hercegovine), da dobije novi regionalni centar (Zenica).

To je značilo izgraditi novi dalekovod prema Maglaju (i dalje), izgraditi radio-relejni sistem kako bi se uspostavila ptt komunikacija, integrisati općinu Tešanj u regionalne/kantonalne institucije kojima nikada ranije nije pripadao. Ali Zenica nije tako blizu kao što je Doboj, tako ono što nije problem za tok struje i ptt komunikacije, problem je za ljude. Tešnjaci su koristili bolničke usluge u Doboju jer nisu imali bolnicu u Tešnju, kao što su neki išli u Doboj u srednju školu jer mnoga zanimanja nisu bila u Tešnju. I tako je to uvijek u životu. Teškoće postanu prilike. Prilike koje nisu pogodnost nego izazov ali koje se mogu pretvoriti u prednosti, neku novu snagu. I upravo se to dogodilo u Tešnju. Pored Opće bolnice u Tešnju su utemeljene tri srednje škole koje i danas egzistiraju kao: Gimnazija, Tehnička škola i Mješovita srednja škola.

Može se kazati da je Mješovita srednja škola postala jedan od tešanjskih brendova u području srednjeg obrazovanja na tržištu Bosne i Hercegovine. Bio sam u prilici da kao Prijelazni općinski načelnik, na prvoj radnoj sjednici nakon konstituisanja Prijelaznog općinskog vijeća, održanoj 13. augusta 1994. godine, predložim Odluku o transformaciji SŠC „Musa Ćazim Ćatić“ u Mješovitu srednju stručnu školu Tešanj (uz Opću gimnaziju i Srednju medicinsku školu Musa Ćazim Ćatić). Uz izmjenu naziva kroz godine, škola je mnogo toga promijenila u svom djelovanju, opremljenosti i osposobljavanju učenika. Ipak se nije sve mijenjalo. Ima nešto što je ostalo isto tokom svih godina. To je inicijativa i poduzetnost rukovodstva ove škole koji nisu nikada čekali da im drugi rješavaju probleme nego su sami tražili rješenja i tražili podršku za ta rješenja. Tako je Mješovita srednja škola iz godine u godinu postajala drugačija od ostalih u Bosni i Hercegovini, prepoznatljiva u izgradnji partnerstva sa poslovnom zajednicom, donatorima i školama izvan Bosne i Hercegovine.

Ovih dana Mješovita srednja škola Tešanj je izdala monografiju o posljednjih 20 godina postojanja. Najmnogobrojnija škola na području općine Tešanj i najduži staž jednog direktora na istoj poziciji. Muharem Saračević je svojim radom služio organizaciji, sa rukovodnim timom i uposlenim je učinio da ova škola bude drugačija i prepoznatljiva. Općina Tešanj je dodijelila Plaketu grada Tešnja Mješovitoj srednjoj školi. Direktor Saračević razmišlja, tri godine prije odlaska u penziju, da li će ostati još jedan mandat na istom mjestu ili će njegovo ogromno iskustvo pred kraj radnog vijeka (is)koristiti nadležna ministarstva ili  općinska uprava. Ili možda neće nijedno?

Fuad Šišić

About Fuad Sisic