Mješovita srednja škola

Ideali, ali i nužda sastavljaju čovjeka.
Čitav život, napose politički, sastavljen je od ideala i nužde.
Čovjeka vode ideali, ali nuždi se ravna.

Stjepan Radić

 

Do početka maja 1992. godine, Doboj je bio regionalni centar na koji je i Tešanj bio povezan kroz materijalnu i društveno-političku infrastrukturu. Početkom maja 1992. godine, pod političkim vodstvom SDS-a (Srpske demokratske stranke) i podršku paravojnih struktura i JNA (Jugoslovenske narodne armije), Doboj su preuzeli silom i otrgnuli od društveno-političke infrastrukture Republike Bosne i Hercegovine. Tešanj se našao u iznimno teškoj situaciji. Kada neko uzme oružje u ruke tada se ne poziva na mir nego se onda uzima oružje u ruke da bi se sili i nasilju suprostavilo a tek onda traži ponovo mir. Tako je Tešanj došao u priliku tek 1994. godine, nakon Vašingtonskog sporazuma i uspostave Federacije Bosne i Hercegovine (kao prvoj fazi u uspostavi mira ali i novog unutrašnjeg teritorijalnog uređenja Bosne i Hercegovine), da dobije novi regionalni centar (Zenica).

To je značilo izgraditi novi dalekovod prema Maglaju (i dalje), izgraditi radio-relejni sistem kako bi se uspostavila ptt komunikacija, integrisati općinu Tešanj u regionalne/kantonalne institucije kojima nikada ranije nije pripadao. Ali Zenica nije tako blizu kao što je Doboj, tako ono što nije problem za tok struje i ptt komunikacije, problem je za ljude. Tešnjaci su koristili bolničke usluge u Doboju jer nisu imali bolnicu u Tešnju, kao što su neki išli u Doboj u srednju školu jer mnoga zanimanja nisu bila u Tešnju. I tako je to uvijek u životu. Teškoće postanu prilike. Prilike koje nisu pogodnost nego izazov ali koje se mogu pretvoriti u prednosti, neku novu snagu. I upravo se to dogodilo u Tešnju. Pored Opće bolnice u Tešnju su utemeljene tri srednje škole koje i danas egzistiraju kao: Gimnazija, Tehnička škola i Mješovita srednja škola.

Može se kazati da je Mješovita srednja škola postala jedan od tešanjskih brendova u području srednjeg obrazovanja na tržištu Bosne i Hercegovine. Bio sam u prilici da kao Prijelazni općinski načelnik, na prvoj radnoj sjednici nakon konstituisanja Prijelaznog općinskog vijeća, održanoj 13. augusta 1994. godine, predložim Odluku o transformaciji SŠC „Musa Ćazim Ćatić“ u Mješovitu srednju stručnu školu Tešanj (uz Opću gimnaziju i Srednju medicinsku školu Musa Ćazim Ćatić). Uz izmjenu naziva kroz godine, škola je mnogo toga promijenila u svom djelovanju, opremljenosti i osposobljavanju učenika. Ipak se nije sve mijenjalo. Ima nešto što je ostalo isto tokom svih godina. To je inicijativa i poduzetnost rukovodstva ove škole koji nisu nikada čekali da im drugi rješavaju probleme nego su sami tražili rješenja i tražili podršku za ta rješenja. Tako je Mješovita srednja škola iz godine u godinu postajala drugačija od ostalih u Bosni i Hercegovini, prepoznatljiva u izgradnji partnerstva sa poslovnom zajednicom, donatorima i školama izvan Bosne i Hercegovine.

Ovih dana Mješovita srednja škola Tešanj je izdala monografiju o posljednjih 20 godina postojanja. Najmnogobrojnija škola na području općine Tešanj i najduži staž jednog direktora na istoj poziciji. Muharem Saračević je svojim radom služio organizaciji, sa rukovodnim timom i uposlenim je učinio da ova škola bude drugačija i prepoznatljiva. Općina Tešanj je dodijelila Plaketu grada Tešnja Mješovitoj srednjoj školi. Direktor Saračević razmišlja, tri godine prije odlaska u penziju, da li će ostati još jedan mandat na istom mjestu ili će njegovo ogromno iskustvo pred kraj radnog vijeka (is)koristiti nadležna ministarstva ili  općinska uprava. Ili možda neće nijedno?

Fuad Šišić