Općinsko vijeće vs općinski načelnik

“Iskustvo oduvijek pokazuje da svaki čovjek koji ima vlast u rukama ima predispozicije da je zloupotrijebi. On će ići tako daleko, dok ne naiđe na ograničenja.”

Charles-Louis de Secondat Montesquieu

Na prvi dan ovogodišnje izborne kampanje za lokalne izbore, u petak, 16.10.2020. godine gost emisije FACE TO FACE sa Senadom Hadžifejzovićem bio je jedan nosilac liste jedne političke stranke za općinsko vijeće iz Sarajeva. Radi se o doktoru nauka iz područja elektrotehnike, čovjeku srednjih godina, koji je na mene ostavio utisak veoma smirene i elokventne osobe. Rekao bih, baš pozitivan primjer uključenja u društveno-politički život i borbu za promjene na bolje. Onda je izjavio nešto što očigledno nije bio trenutak slabosti u predstavljanju prednosti liste i kandidata za načelnika koje je promovisao jer je to na sličan način tokom gostovanja kazao tri puta. O čemu se radi?

Nosilac liste za općinsko vijeće obraća se gledaocima TV FACE iznoseći tvrdnju da: općinski načelnik u sadašnjem mandatu nije uvijek imao prolaz sa svojim prijedlozima u općinskom vijeću (a bilo bi više miliona KM investicija) te je potrebno da općinski načelnik ima svoje vijeće pa bi rezultati bili i bolji. Nakon što me svojim nastupom u prvih nekoliko minuta iskreno zainteresovao i pridobio moje simpatije, ova tvrdnja je bila kao hladan tuš. Pitam se koliko smo daleko od efektivnih i efikasnih institucija vlasti ako veoma obrazovani kandidati, stručnjaci u svojim područjima, najavljuju promjene sa ovako pogrešnom percepcijom i interpretacijom ustavnih i zakonskih obaveza lokalnih organa vlasti. Naime, općinsko vijeće je najviši lokalni predstavnički organ građana (ne stranaka kako smo se gotovo navikli) koji donosi politike, propise, odluke i druge akte iz nadležnosti općine a općinski načelnik predstavlja općinu, predlaže lokalne politike kroz propise i odluke, provodi te propise i odluke i šef je lokalne administracije. Ako bih koristio logiku najavljenu gore pomenutog nosioca liste za općinsko vijeće, preče bi bilo da općinsko vijeće ima svog načelnika nego obrnuto.

Ali ni to ne bi bilo ispravno i ne bi odgovaralo ustavnim i zakonskim postavkama. Općinsko vijeće i općinski načelnik su stvarni partneri (čak i zakonom definisano) sa zajedničkim ciljevima, nikako politički protivnici, neovisno o tome pod kojom stranačkom zastavom ili zastavom nezavisnih kandidata bili izabrani na te funkcije. Jedino kao partneri mogu najbolje realizovati ustavom i zakonom previđenu odgovornost u mandatu koji dobiju. U korist građana, naravno. To što postoji opozicija i pozicija unutar samog općinskog vijeća je dobra stvar ako se temelji na borbi za drugačije/bolje kriterije, za različite prioritete, za više performanse, za veću odgovornost javne administracije, ustanova i preduzeća, za efektivnije propise, za više transparentnosti. I to što postoje klubovi stranaka unutar općinskog vijeća je pitanje organizacijske strukture radi pripreme i lakšeg rada općinskog vijeća a ne ovlaštenja odlučivanja i uticaja. Ta ovlaštenja su isključivo na nivou općinskog vijeća kao jedinstvenog organa.

Pri tome, treba znati da je stvarna moć ovlaštenja data općinskom načelniku zbog činjenice da ima velika ovlaštenja nad budžetom, nad organizacijom administracije, nad uposlenim, nad lokalnim ustanovama i preduzećima. Naime, cijeli taj aparat je neposredno i posredno sredstvo realizacije ovlaštenja koje načelnik ima. Pod “komandom” općinskog načelnika. Skoro svi prijedlozi koji dolaze prema vijeću od načelnika u principu su prošli sito te strukture ili bi trebalo da su prošli, u te prijedloge je ugrađena struka i pravni osnov a i politika u mjeri u kojoj se slijede ranije doneseni strateški i drugi višegodišnji dokumenti koji su prošli podršku općinskog vijeća. Nezavisni kandidati na pozicijama općinskog načelnika mogu primarno zbog toga ostati više uzastopnih mandata kroz izborni proces ali bh društvu i Bosni i Hercegovini, kao i svakoj drugoj državi, trebaju integralne političke odgovornosti koje su mogu artikulisati jedino ako političke stranke realizuju tu odgovornost na svim nivoima vlasti a ne izolovano. Inače građani dobivaju upiranje prstom jednih u druge onih koji su već preuzeli odgovornost u institucijama vlasti na različitim nivoima ili čak na istom nivou.

A ako načelnik prihvati da predlaže odluke i propise za dnevno-političke potrebe one su često pogrešne i u korist određene političke grupe ili više njih, ili uticajne grupe i pojedinaca gdje interes zajednice nije na prvom mjestu. Općinsko vijeće može odigrati svoju ulogu samo ako su vijećnici svjesni te odgovornosti, ako su svjesni zakletve koje polože na prvom času, na prvoj sjednici novokonstituisanog mandata općinskog vijeća. Od tog momenta, oni moraju zamijeniti pristrasnost stranačkoj zastavi ili zastavi nezavisnog kandidata u korist zastave općinskog vijeća, u korist ustavnih i zakonskih zahtjeva, u korist ravnopravnog pogleda na svakog stanovnika i na svako područje iz nadležnosti i ovlaštenja lokalne zajednice. To mora isto uraditi i načelnik. Jedino tako neće pogaziti zakletvu, i jedino tako imaju šansu da ispune odgovornost koju su preuzeli, da ispune emanet vodstva koji su dobili.

Pri tome, svaka interpretacija koja hoće da kaže kako je neki pojedinac, načelnik ili bilo ko drugi, ili stranka, u prethodnom ili prethodnim mandatima uradio puno i zaslužio novi mandat je zamjena osnovnih postavki višestranačkog izbornog procesa. Ako bi to bilo tačno, onda bi se u većini slučajeva moglo dogoditi to da se ne treba više niko ni kandidovati dok prethodni ne odu u penziju. Jer u osnovi višestranačke demokratije na izbore izlaze političke stranke a ne funkcioneri kojima je istekao mandat. Političke stranke su nosioci političke odgovornosti pred građanima. Ta odgovornost se cijeni od strane građana kroz rad javnih funkcionera u prethodnom mandatu (ali i cijelog sistema, ne samo personalno) i novih datih izbornih obećanja, a legitimira ponudom građanima novih kandidata (neovisno o tome jesu li već bili na funkcijama, oni idu u izborni proces iz početka). Jer budžet pune građani kroz potrošnju, ovisno o kontekstu, nekada više a nekada manje, ali vlast uvijek može uzeti kredit, zadužiti i ostati na vlasti davanjem određenim grupama, selektivnim pristupom jer ljudi su slabi. Vlast može dugo manipulisati. Ali tako ne može datu zakletvu ispuniti. Osim ako nekog nije briga za zakletvom koju položi. Možda priznaje sud samo svoje partije ili samom sebi u slučaju nezavisnih kandidata.

Dakle, ja ne znam kako je radio pomenuti načelnik (znam da je prvi mandat dobio kao kandidat SDA, drugi kao kandidat SBB, treći kao nezavisni kandidat a sada četvrti traži kao kandidat stranke koju je sam osnovao) u čiju korist je nosilac liste s početka teksta govorio, ne znam ni kako je radilo općinsko vijeće, ali znam da od trenutka dobivanja povjerenje do zadnjeg dana mandata izabrani funkcioneri imaju dug prema građanima (narodu) a nikako obrnuto. Stranačke politike i obećanja trebaju se transferisati u općinske politike, propise, ciljeve, projekte, rokove, performanse, transparentnost praćenja realizacije a nikako da se sve svede samo na priču o milionima potrošenim na različitu infrastrukturu.

I to je svakako važno, ali ako se uspostavi red onda taj dio priče neće više biti tako politički i personalno interesantan i izborno profitabilan. Jer gdje će se milioni potrošiti odlučiće fer kriteriji, fer odnos između općinskog vijeća i načelnika, nepristrasno utvrđeni prioriteti korisni za napredak cijele zajednice. Kako će se utrošiti miloni maraka pričaće struka kao i to koliko se kvalitetno potrošilo. Uz to, javni funkcioneri treba da osiguraju pošten proces, bez korupcije i efikasan servis prema građanima izvan investicija i miliona. Bez zaduženja da bi se samo opstajalo na vlasti. I da poslovni ljudi i građani (korisnici usluga) kada nešto trebaju to mogu lahko i brzo završiti, a ne da ne znaju kome da se obrate ili hodaju od ustanove do ustanove i nazad.