Dodavanje glasova

Niko ne zna toliko lošega o nama kao mi sami,
i niko usprkos tome ne misli tako dobro o nama kao mi sami.
Latinska poslovica

Ljudi izađu na izbore i glasaju. Izađu oni koji izađu i glasaju onako kako glasaju. Javna tajna izbornog procesa je, prije svega, drugačiji pojedinačni broj glasova kod nekih kandidata i na nekim biračkim mjestima od onog kako su ljudi glasali. Postoje svjedoci koji to naknadno iznose. A postoje i statistički podaci, činjenice iz kojih se mogu veoma jasno uočiti nelogičnosti. Postoje i istraživanja koja kažu da prosječni birač u većini slučajeva zaokruži samo listu kandidata ali ne i pojedinačno kandidate. Odstupanja postoje i ona su legitimna. Razumljivo je da nosilac liste ili neki dobro poznat kandidat u svojoj sredini može dobiti znatno veći procenat pojedinačne podrške. Ali ako je procenat podrške kandidatu 80%, 90% ili nevjerovatnih 99% onda to direktno ukazuje na sumnju da su birački odbori dodijelili glasove tom kandidatu neovisno o tome što birači nisu tog kandidata i zaokružili. Posebno kada se to dogodi u sredini iz koje taj kandidat ne dolazi. Oni koji to rade, rade to u korist jednih a na štetu drugih unutar svoje stranke. Jer oni koji to rade nisu na listama. U jednoj sredini na području općine Tešanj od 316 glasova koliko je dobila jedna politička stranka, trećina kandidata je dobila 80% glasova (u rasponu od 31,6% do 99,4%), druga trećina 19,6% i treća trećina 0,4% ukupnog broja glasova te stranke. U isto vrijeme nosilac liste na svim biračkim mjestima je dobio 34%, drugoplasirani kandidat 24%, kandidat na trećoj poziciji 19% a kandidat koji je završio na desetoj poziciji 13%. U gore pomenutoj sredini, rezultat ukazuje da birači bolje poznaju kandidate od rukovodstva te stranke koja ih je predložila te da imaju usaglašen i jedinstven stav obzirom na preferiranja pri glasanju. Naravno da je to nestvarno, i naravno da se ne radi o raspoloženju birača nego o nečem sasvim drugom.

U stvari, radi se o klasičnoj krađi. Otimanju prava drugog. Zakonsko i moralno pravo onog ko glasa, birača, pripada isključivo njemu kao što dodijeljeni glas pripada isključivo listi kandidata ili pojedinačnom kandidatu ako je prethodno zaokružen. Ako kandidat X stvarno dobije 650 glasova nakon završenog glasanja, a kandidat Y 750 glasova to znači da će kandidat Y biti na konačnoj listi kandidata ispred kandidata X te da će postati općinski vijećnik (ako je lista dobila toliko glasova da broj vijećnika obuhvata i tu poziciju na konačnoj listi). Međutim, ako birački odbori dodaju 250 glasova kandidatu X, onda će kndidat X biti taj koji će postati općinski vijećnik. Tako se u samom startu, prije nego što su vijećnici položili zakletvu, kompromituje cijeli proces. Neki birački odbori uzimaju sebi tuđe pravo (pravo birača) i pravo koje je stekao jedan kandidat otimaju u korist drugog kandidata. Pri tome, oni i ne misle o onom od koga su to pravo ukrali nego misle samo na onog kome će tuđe pravo dati. Iz nekih njima poznatih razloga.

Držao sam jednu prezentaciju kandidatama jedne političke stranke pred lokalne izbore i govorio o ovome. Znam da općinske izborne komisije imaju obuku biračkih odbora. Ne znam šta govore članovima biračkih odbora, da li ukazuju na ovu pojavu koja se uselila i odomaćila u izbornom procesu, da li pregledaju te ekstremne rezultate i provjeravaju listiće, da li mijenjaju članove biračkih odbora gdje se to ranije pojavilo, da li zakonski procesuiraju slučajeve gdje postoji osnovana sumnja? Ali funkcionisanje pravne države i etičnost javnih funckionera počinje iz naše sredine, sa našeg biračkog mjesta, iz naše stranke, od nas samih. Ako relativiziramo krađu na prvom koraku, šta se može očekivati kasnije? Iako izabrani javni funkcioneri u izbornom procesu nisu sami ništa loše uradili, treba kazati da niko nije vratio mandat zbog osnovane sumnje da je dobio neutemeljeno veći broj glasova na nekim biračkim mjestima i time prihvatio pravo drugog, kolege iz iste stranke. Možda ipak nekog ovaj tekst potakne na razmišljanje, na neki novi iskorak. Jer ne može izaći na dobro ono što je ukradeno, prije ili kasnije. Tuđe pravo će negdje sačekati kao neugodno iznenađenje, kao veliki teret koje je neuporedivo bolje nikako ne uzimati. Primjere loše prakse ne treba ohrabrivati, pogotovo ne treba slijediti, treba ih eliminisati.

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj


O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši