Neprihvatljiv argument

Argumenti trebaju biti etični. Tada međusobno razumijevanje i dogovor imaju šansu.
U suprotnom, svi gube.

Iako je Mostar bio prilika za novi početak, ili je bar tako djelovalo, sada vidimo da se taj novi početak nije dogodio. Probosanske stranke (narodne i građanske) ipak dokazuju da im je pozicija sopstvenih političkih stranaka i njihovo pozicioniranje važnije od institucionalnog oporavka. Izazovi su očigledno veći od snage koje društvo sada demonstrira. To više nikoga i ne čudi. Jer ako imate jednu lijepu vijest na deset loših (bez obzira na istinitost tih vijesti) tada se društvo navikava na nemoć. Naravno, ne treba lagati javnost. Ali javnost je zbunjena i pomalo sluđena. Rukovodstvo nije u stanju (ili nema dovoljno volje) da se obračuna čak ni sa očiglednim marifetlucima tako da javnost onda povjeruje i u svaku neistinu koja se plasira iz raznih pobuda i motiva. U isto vrijeme, oni koji nemaju ambiciju da grade institucije, da obnavljaju temeljni autoritet javnih institucija koji iste moraju imati da bi društvo uspostavilo red i sigurnost za građane i narode, njima je mnogo lakše. Dezintegracija društva se značajno nametnula kao opcija, i oni svoju snagu crpe iz dezintegracije.

U isto vrijeme, u listu Preporod, broj 03/1181 od 01. Februara 2021. godine, urednica Senada Tahirović po naslovom Parlamentarni paragon piše o Inicijativi koju je usvojio Zastupnički dom Parlamenta Bosne i Hercegovine (u kojoj se ime čuvenog alima r. Huseina Đoze stavlja u potpuno neprimjeren kontekst na što je reagovao i Rijaset Islamske zajednice BiH): Politički predstavnici, bez obzira na stranačku pripadnost i ideološki spektar, svoje obaveze prema državi i građanima ne ispunjavaju kako su obavezni. A minimalna im je obaveza da – u procesu donošenja bilo kakvih odluka koje se reflektiraju na budućnost građana i ove zemlje – budu do kraja upoznati sa tekstualnim sadržajem prijedloga, pa i tačkama i zarezima u njima. Zbog čega je to građanima važno, pa i u ovom slučaju? Važno je jer pokazuje ko se i kako bavi njihovom budućnošću. Ne bih navodio ovaj primjer da među zastupnicima u Parlamentu Bosne i Hercegovine koji su glasali za pomenutu Inicijativu nije i Predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH. Doduše, on je glasao za rezoluciju i naknadno se izvinjavao za to kako je glasao. A kada se neko izvine, onda bi bio red izvinjenje prihvatiti. Ali korijen problema leži u površnosti, u površnom pristupu, jer se nije pročitao službeni materijal koji je uredno primljen. I da budem do kraja fer, i da priznam kako se i to moglo dogoditi iz nekih specifičnih razloga (a da to ni u kom slučaju nije stalna pojava – da se ne čitaju materijali u cjelosti), šta bih dodatno očekivao od nekog ko je u isto vrijeme Predsjednik Sabora? Iskrenost izvinjenja bi trebao pratiti čin ostavke na predsjedničku poziciju. Ne kao izraz krivnje, nego kao izraz odgovornosti spram opće javnosti (odgovornost zastupnika) i izraz odgovornosti prema Islamskoj zajednici BiH jer je upravo tim glasanjem od najvišeg predstavničkog organa građana u Bosni i Hercegovini narušen ugled zajednice čijim predstavničkim organom upravo predsjedava.

Odgovorni ljudi na javnim pozicijama bi morali demonstrirati odgovornost osobnim primjerom, i tako vraćati povjerenje i integritet u rukovodstvo a nikako tražiti opravdanja ili način kako da dokazuju kako su u pravu a drugi nisu. Ne postoji dilema oko toga ko je u pravu a ko nije kada se radi o državi Bosni i Hercegovini. Svi kojima je interes neke druge država ispred interesa sopstvene države ne mogu biti u pravu. U Bosni se to kaže, a i u Hercegovini, nema logike. Ali isto tako nema logike da stranački interesi budu ispred interesa javnih institucija. Uz to postoji mnogo dilema oko odgovornosti rukovodstva, oko redoslijeda prioriteta (osobni vs javni interes), oko svijesti da rukovodstvo služi organizaciji a ne organizacija rukovodstvu. Kako očekivati bolje (tv dijalog između dva predsjednika političkih stranaka iz Mostara) ako na višestruki prigovor mlađeg kolege da su birački odbori krali glasove na biračkim mjestima i praktično umjesto birača određivali ko će biti vijećnik, stariji kolega odgovorio: pa to se radi i u vašoj stranci, i u svim strankama. Ono što je pogrešno i neprihvatljivo postao je argument u javnoj diskusiji. Ostaje poziv mlađim da krenu nekim novim putem, drugačijim i boljim od ovog kojim stariji sada idu.

 

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *