Bog naređuje pravdu a ne voli nered

Narod se ne bi trebao bojati svoje vlade.

Vlade se moraju bojati svog naroda.

Alan Moore

Ne znam da li smo se navikli na činjenicu da Parlament i Vlada (Vijeće ministara) Bosne i Hercegovine ne rade a da Bosna i Hercegovina i dalje postoji. Više od 125 dana traje blokada državnih organa vlasti od strane manjeg bh entiteta, Republike Srpske, odnosno od strane državnih funkcionera (zastupnika, ministara, predsjedavajućeg Vijeća ministara, i čalna Predsjedniništva Države). Manje-više, postoji kontinuitet izjava (uz taktičke i filozofske igre) svih sudionika: onih koji razvaljuju Državu, onih koji bi da brane Državu, od OHR-a, od susjednih država, od Turske, od EU i Amerike, od Rusije,… Svi su s vremena na vrijeme boljeg ili lošijeg raspoloženja jedino je Država stalno bez raspoloženja, tužna i nemoćna. Ni kriva, ni dužna Bosna i Hercegovina je dočekala tako da svoj zavnobihski rođendan na 49% njenog teritorija nije obilježen (sem izezetka skupa SDP BiH u Banja Luci, što je lijepa simbolika da bi možda nekada moglo biti drugačije), na nekih 20-tak posto se niti zabranjuje niti spominje, a na preostalom dijelu se veliča ideja Bosne i Hercegovine više uzdignutim zastavama nego realizacijom novih ideja i akcijom.

Toliko smo se na sve navikli da nas ništa ne iznenađuje. A uznemireni smo dovoljno tako da nam toga svakako ne nedostaje. Ali nije samo problem u opredjeljenosti ka sopstvenoj državi iako je to nelogičan problem. Bilo bi normalno da sudske vlasti protumače ustavne i zakonske odredbe tako da zabrane političko djelovanje svima koji djeluju protiv sopstvene države: retorički i djelovanjem kao što je logično, prirodno i civilizacijski razumljivo da se zabrani negiranje genocida i slave ratni zločinci.

S druge strane, veliki učenjak, Hasan Kafija Pruščak još 1596. godine piše djelo ”Temelji mudrosti o uređenju svijeta.” Knjigu piše vladaru, s namjerom da se zaustavi nazadovanje države. O tome je govorio povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, hfz. Fahir Arnaut. U djelu Hasan Kafija govori o četiri temelja dobre i čvrste države koji ako se naruše, država neminovno propada.

Prvi temelj: pravda i dobra politika.

Bog naređuje pravdu a ne voli nered. Država opstoji na pravdi onih koji obnašaju funkcije, njihovoj izuzetnoj sposobnosti i stručnosti, te na znanju učenjaka. Ako se na funkcije postave neznalice, nesposobni i nestručni, tj. samo oni podobni, ako se raširi nepravda, ako pomama i sladostrašće zagospodare nad razumom onih koji upravljaju, i ako rashodi budu veći od prihoda dolazi do urušavanja temelja države.

Drugi temelj: jeste savjetovanje.

Oni koji drže vlast treba da se savjetuju sa iskusnim, mudrim, poštenim i stručnim učenjacima. Veliki je problem ako se oni koji vrše vlast uobraze, uzohole i okruže laskavcima i ulizicama. Pruščak konstatuje: “Ako se vodeće ličnosti Carstva ne konsultuju sa obrazovanim i mudrim, to vodi brojnim greškama i slabostima u vođenju države, jer vladar, ako se ne savjetuje sa učenima koji nisu na vlasti, ne može znati pravo stanje u državi… Mišljenje jednog čovjeka nije mišljenje.”

Treći temelj: pravilna organizacija vojske (mi bi danas mogli dodati i svega ostalog).

Vojska mora biti stručno osposobljena i adekvatno naoružana. Mora biti dobro organizovana, poslušna, strpljiva. Treba da se odlikuje hrabrošću, junaštvom, a ne kukavičlukom, da zna da ratuje za ispravne ciljeve a ne za laž i tiraniju drugih. Zakonodavna ili predstavnička vlast mora donositi pravedne zakone za sve ljude i popravljati one zakone za koje se utvrdi manjkavost. Izvršna vlast mora znati priroitete, imati fokus na ono što je važno i bitno a ne na izbore. Sudska vlast mora biti nepristrasna.

Četvrti temelj: jeste moralno – političko stanje i uređenje. Krajnjim uzrokom svih nedaća, Pruščak je pripisao ”lakomosti na mito i sklonosti ka ženama.”

Više štete čovjek nanese sam sebi, nego mu to učini njegov neprijatelj. Bosnu i Hercegovinu ne mogu samo naprijatelji uništiti to možemo i mi, svojom nesposobnošću, svojim neznanjem, svojom pokvarenošću. Trebalo bi da se više brinemo kako svoje slabosti otkloniti i pretvoriti u snagu, nego samo misliti i brinuti šta će drugi uraditi.

Ili kako reče uvaženi Izet ef, Čamdžić, parafraziram: Ja sam mislio prateći medije da će Bajden prvi dan kada uđe u Bijelu kuću pitati: Šta je s Bosnom i Hercegovinom? Ali nije. I neće. Jer tako to ne ide. Moramo se sami pobrinuti o sebi i svojoj domovini ono što sami možemo. Svi i u svakom pogledu.

I ne trebaju nikako oni koji brane Bosnu i Hercegovinu proizvoditi neprijatelje zbog nečije jedne ili dvije izjave. Bosna i Hercegovina ima dovoljno neprijatelja i bez toga. Zato se treba složiti sa izjavom posebnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan Gabriel Escobara: Da budem iskren, problem u BiH nije etnički, nego su to sistemska korupcija i nedostatak vjerodostojnosti političkih aktera koje utiču na sposobnost državnih institucija da ispravno funkcionišu. To što se ovoj tvrdnji može još dosta toga dodati je ok, ali nije ok ovoj konstataciji ne posvetiti posebnu pažnju i baviti se njome gdje god se to može.

Fuad Šišić
Raduša 544
7460 Tešanj