Zona komfora

Zona komfora je ugodno mjesto ali nikada ništa novo nije iz nje izašlo.

nn

Mnogi ljudi su ZA, ali niko ne bi napustio svoj komfor (ma šta to značilo). Ali ZA se neće pretvoriti u akciju dok se ne napusti sopstveni komfor. Ma koliko to željeli. Kao što mogu reći: ovim ključem ću otključati ulazna vrata ali vrata neće biti otključana tom izjavom. Naravno, treba znati vrata otključati ali samo znanjem se akcija neće dogoditi. Potreban je napor, volja, kretanje, rad. Dobro je znati zašto ste, treba znati i kako to ostvariti, ali bez napora, odricanja, djelovanja to se neće dogoditi.

A u zoni komfora se nalazi veliki broj ljudi. Po nekoj opće prihvaćenoj definiciji, u ovoj zoni je osrednjost, stvari nije teško uraditi, sliči se većini, manje je rizika. Ali u toj zoni nema promjena, nema izazova, nema inovacija, nema novih mogućnosti, nema drugačijeg pristupa. Sve je to izvan te zone. Potrebno je iz zone komfora izaći da bi se uradilo nešto drugačije, bolje, hrabrije. Istina, u organizacijskom smislu nikada većina nije živjela izvan zone komfora. Ali je potrebno iz te zone regrutovati one koji će iz nje izaći i preuzeti vodstvo.

Svi koji su se bavili transformacijom organizacije ili njenim segmentima (a danas je to kontinuirani proces kao što su kontinuirani procesi proizvodnje ili pružanja usluga) znaju da je lakši dio posla znati uraditi transformaciju nego provesti transformaciju. To je izazov koji se nikada nije dogodio u zoni komfora. Zapravo transformacija na neki način izvlači svakog člana organizacije iz te zone i zahtjeva njegovo prihvatanje, njegovu uključenost i aktivan odnos kako bi se cijeli sistem funkcionisao na novim osnovama. Globalizacija (ili kako god nazvali aktuelni globalni ekonomski i svaki drugi sistem) je u dinamičkom pokretu. Globalizacija nije stanje nego stalna promjena. Lideri globalizacije su ostavili etičnost po strani. Oni su u svoju korist, bespoštedno i nemilosrdno iskoristili sve države i društva koja su ostala u zoni komfora (iz bilo kojih razloga, ili ma kako ta zona bila komforna ili ne). Nema naznaka da će se taj pristup uskoro promjeniti. No neće moći kao takav ni opstati.

Stoga ne treba čekati. Treba bježati iz zone komfora čim prije. Odmah nije moguće jer se mora znati i kada se bježi – kuda se i kako bježi. Ovo isključuje odlazak kao opciju. Treba nešto malo vremena odvojiti za odgovor KUDA i KAKO, te krenuti u transformaciju. Pri tome, etika treba biti sastavni dio i cilja, i puta. Ne gaziti ni po mrtvima, ni po živima. Transformacija organizacije na svakom nivou i svakom društvenom segmentu treba biti fokus rukovodstva. Ostali to trebaju od rukovodstva tražiti, vršiti snažan pritisak. I trebaju pokazati spremnost da i sami izađu iz zone komfora. Uvijek je zona komfora okružena nekim strahom. Najčešće je to strah od nepoznatog, od neznanja i od gubitka nekih postojećih koristi. Kontinuirano osposobljavanja, edukacija, trening mogu pomoći da se strah od neznanja prevlada. Strah od gubitka postojećih koristi je vezan za pristrasnost, za osobne vrijednosti, za uvjerenja da smo preči MI nego JA. I ovaj strah se teško prevazilazi. Taj strah treba biti savladan aktivnim odnosom okruženja, procedurama, pravilima tako da postane nužnost.

U individualnom smislu, ako vam je recimo 30 godina, budite uvjereni da ne možete dočekati 60 godina bez značajno novih znanja i vještina. Odnosno ako ostanete živjeti na nivou sadašnjih znanja i vještina, iz dana u dan u vašim očima sve više drugi biti krivi za vašu nemoć.

Fuad Šišić

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *