TESANJ.NET stranica grada
O Mustafi Ćemanu, uz stogodišnjicu njegova rođenja
_____________________________________________________________________________
U našoj kulturnoj povijesti nije mali broj poslenika koji su tiho i neumorno, takoreći iz drugoga plana, inicirali i katalizirali duhovni progres, ne težeći nikada isticanju sebe i svojih napora radi slave ili vlastitoga probitka. Jedan od takvih je i Mustafa Ćeman, bibliofil i bibliograf o čijem smo višedecenijskom predanom i uspješnom radu dužni kazivati više nego do sada. Razlog sjeni u kojoj se ovaj vrijedni kulturni baštinik dugo nalazio ležao je koliko u našemu općenitom nemaru toliko, dakako, i u činjenici da centralno mjesto u njegovu angažmanu pripada bibliografskom radu – koji je kod nas i inače neopravdano shvaćen kao aktivnost od drugorazrednog značaja. Kažem neopravdano, jer je svakome ko se iole ozbiljnije bavi znanstvenim radom jasno da je ta stručna djelatnost preduvjet svih sintetiziranih saznanja i rezultata. Evidentno je, međutim, da Ćemanov bibliografski rad predstavlja doprinos kapitalnih razmjera za bh. znanost, i da je on jedan od najznačajnijih bibliografa što ih je Bosna i Hercegovina uopće imala.
Mustafa Ćeman 1960. i neke godine
Mustafa Ćeman rođen je 4.4.1925. godine u Miljanovcima kod Tešnja, u Jelahu je pohađao osnovnu školu, a zatim tuzlansku Okružnu medresu (Behram-begovu), da bi poslije Drugog svjetskog rata službovao u sreskim narodnim odborima u Tesliću, Tešnju i Doboju, i to u sektoru financija. Od 1957. godine radio je u Bibliotekarskom odjelu zagrebačke IRO “Zora”, koji je diljem bivše Jugoslavije osnovao preko 80 biblioteka, od kojih najviše u BiH. U penziji je bio od 1985. godine, i do agresije živio je u Jelahu, da bi 1992. godine otišao u Hrvatsku. Vratio se 1996. u Jelah, gdje je nastavio svoj rad, a umro je u bolnici u Tešnju 28.7.1999. godine.
U posjedu sam (on mi ga je dao) Ćemanovog, pisaćim strojem u trećem licu sačinjenog, autobiografskog zapisa – koji u nastavku donosim u cijelosti.
Mustafa Ćeman o sebi
“Rođen je u selu Miljanovcima 4. IV 1925. godine od oca Hasana i majke Đulbe Mehmedović iz Teslića. Osnovnu školu završio je u Jelahu 1936. Srednju školu (Behrambegova medresa) u Tuzli 1941. godine. Do 1943. godine nalazio se kod roditelja. Godine 1943. uhvaćen u Travniku te bio u logoru Sajmište u Zemunu, odakle bude prebačen u Kotbus u logor u Njemačkoj. Iz logora obučen u njemačku vojsku. Nalazio se u pozadini u mjestima Neuhammer, Guben, Klagenfurt gdje biva zarobljen pri kapitulaciji Njemačke. Poslijeratno vrijeme do 1946. godine u zarobljeničkim logorima Rimini, Taranto, Afragola, Napoli, odakle se poslije pobune vraća u Jugoslaviju opredijelivši se za Tita. Do 1948. godine radio kao zemljoradnik, kada biva pozvan na rad u Sreski narodni odbor u Teslić – sektor finansija. Godine 1950. premješten u Sreski narodni odbor Tešanj – sektor finansija, gdje ostaje do juna 1955. godine rukovodeći finansijskom službom i službom inspekcije. Juna 1955. godine po nalogu Salima Ćerića povučen u Doboj na formiranje novog sreza i preorijentaciju starih općina na nove, kao i reorganizaciju budžetske službe, gdje ostaje do konca 1955. godine, kada radi raznih trzavica napušta službu. Proveo na službi u Hadžićima godinu dana, odakle 1957. godine prelazi u Zagreb u Izdavačko poduzeće “Zora”, gdje je radio na plasmanu knjige do 28. I 1971. godine kada prelazi u beogradski Nolit, gdje ostaje do kolovoza 1974. godine kada se vraća u ranije poduzeće. Inicijator formiranja Bibliotekarskog odjela. Po Jugoslaviji postavljao biblioteke u mjestima Benkovac (12), Obrovac (4), Biograd na moru (1), Split (1), Gospić (1), Labin (2), Šid (1), biblioteke komune Majdanpek i Donjeg Milanovca, Debra, Modriče, Gradačca, Tešnja, Živinica, biblioteke hercegovačkih gimnazija i osn. škola. Ukupno postavio 86 biblioteka. Bavi se bibliografskim istraživanjem. Sa Selimom Brkićem radio na istraživanju bibliografske građe Tešnja, radio sa Isakovićem Alijom bibliografiju Hasanaginice, zatim na bibliografiji stvaralaštva Muse Ćazima Ćatića, Avde Karabegovića Hasanbegova, Nasrudin hodže, pjesničko stvaralaštvo žena Bosne i Hercegovine, Alije Isakovića, bibliografske građe sjeverne Dalmacije, pjesničkog stvaralaštva kojim su opjevani gradovi Bosne i Hercegovine, te rada na bibliografiji humorističke štampe Bosne i Hercegovine. Naročito angažiran za sve što se odnosi na Tešanj. Sada živi u Zagrebu gdje još radi u istom poduzeću. Imao veliku biblioteku koja se sada nalazi u Srednjoškolskom centru u Tešnju.
Bibl. sa Alijom Isakovićem, Bibliografija Hasanaginice, Sarajevo, 1975. P.o. postoji.
Musa Ćazim Ćatić, Bibliografija. Život, 1979, br. 10.
Građa za bibliografiju humorističke štampe. Bockalo, Tešanj, 1977.
Jedan od inicijatora osnivanja Amaterskog pozorišta Tešanj. Radio na gradnji škola tešanjskog kraja, zatim inicijator osnivanja gimnazije, koja je kasnije prerasla u osmogodišnju školu. Vještim finansijskim balansima, uspio osigurati sredstva 1953. za dovođenje dalekovoda, za što biva kažnjen. Otkrio mnoge rukopise i dokumente, zatim izvršio otkup biblioteke Hamida Dizdara iz Sarajeva, koja je prenesena u Tešanj. Uveo izdavačku djelatnost u Tešanj. Radio na izdavanju stvaralaštva Muse Ćazima Ćatića, tešanjskih pjesnika, kao i knjige Sa gornjeg čardaka. Rukovodio akcijom književnih večeri dovodeći mnoga književna imena u Tešanj.”
Bibliografsko djelo kapitalne vrijednosti
Tokom svoga službovanja u “Zori” započet će samoinicijativno da se bavi i bibliografskim istraživanjima, najprije bilježeći literaturu o Tešnju i tešanjskom kraju, potom proširujući svoje zanimanje i na mnoge teme i pisce iz bh. prostora.
Prva štampana Ćemanova bibliografija je “Bibliografija radova o ‘Hasanaginici’ 1774-1974.” u znamenitom zborniku Hasanaginica nastalom povodom dvjestote godišnjice objavljivanja ove naše najpopularnije narodne pjesme (Sarajevo, 1975.). Suator te bibliografije je priređivač zbornika Alija Isaković. Pod pseudonimom Edib Jelašanin, Ćeman je objavio “Građu za bibliografiju humorističke štampe u Bosni i Hercegovini 1865-1974.” (Bockalo, Tešanj, 1977, br. 36). Slijedi bibliografija Muse Ćazima Ćatića koja je najprije objavljena u Životu (1979, br. 10), zatim u Zborniku radova o Musi Ćazimu Ćatiću (Sarajevo, 1980.), te u Izabranim djelima ovog pjesnika (Sarajevo, 1988.). Suautorom Ćeman je potpisan ispod bibliografije donesene u hrestomatiji poezije žena BiH Od stiha do pjesme (Tuzla, 1985.), gdje je priređivač Ajša Zahirović prvi autor. Kao i Ćatićeva, u biblioteci Kulturno nasljeđe sarajevske “Svjetlosti” objavljena su 1987. godine Izabrana djela Ahmeda Muradbegovića, a u trećem tomu nalazi se “Bibliografija i literatura” koju je priredio Ćeman. On je uradio još uvijek jedinu relevantnu južnoslavensku bibliografiju o Nasrudin-hodži (Značenja, Doboj, 1989, br. 17-18), zatim bibliografiju literature o Husein-kapetanu Gradaščeviću (u prilogu knjige Sadika Šehića Zmaj od Bosne, Tuzla, 1990.), bibliografije svih 25 autora u ediciji Muslimanska književnost XX vijeka (Sarajevo, 1991.), Priloge bibliografiji o Mustafi Ejuboviću – Šejh Juji (Kabes, Mostar, 1997, br. 17 i 18), “Hadis i hadiske znanosti u Bošnjaka” (Kabes, 1998, br. 33-34), “Qur'an i tefsirske znanosti u Bošnjaka” (Kabes, 1998, br. 35-36), “Priloge bibliografiji objavljenih radova o Kulinu banu” (Znak Bosne, Zenica, 1998, br. 5-6), bibliografiju “Muslimanski porodični život” (Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, 1998, br. 1-2 i 3-4), “Vakuf i vakufske institucije u Bošnjaka” (Glasnik Rijaseta IZ u BiH, 1998, br. 7-8 i 9-10), “Islamske prosvjetne ustanove i islamska prosvjeta u Bošnjaka” (Glasnik Rijaseta IZ u BiH, 1999, br. 3-4, 5-6, 7-8, 9-10, 11-12), bibliografiju Hamida Dizdara suautorski sa Adilom Alićem (u knjizi: Hamid Dizdar: Izabrana djela, Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 1998.), bibliografiju “Mevlud u tradiciji Bošnjaka” (u knjizi: Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka, BZK “Preporod”, Sarajevo, 2000.).
Knjige Mustafe Ćemana: »Bibliografija bošnjačke književnosti« i »Stolac,
prilozi bibliografiji«
Rukopisna ostavština
U rukopisu su mu ostale bibliografije još nekih tema i pisaca, npr. o ratu BiH i Austro-Ugarske Monarhije 1878. godine, bibliografija Avde Karabegovića Hasanbegova, Kasima Derakovića i Alije Isakovića (koja je 2002. objavljena u časopisu Diwan, Gradačac, br. 7-8), kao i impozantne bibliografije literature o srednjovjekovnoj Bosni, o Bosni i Hercegovini u kontekstu islamske civilizacije, te o gradovima Tešanj i Stolac. Bibliografija bosanskog srednjovjekovlja, urađena sa sinom Mirzom Hasanom, broji oko 14.000 jedinica, i čini se nevjerovatnim da su samo dva čovjeka uspjela prikupiti sve te podatke. Ništa manje impresivna nije ni Mustafina biliografija o Tešnju, zapravo izbor literature o tešanjskom prostoru koji na 442 stranice donosi 4.161 relevantniju jedinicu. Budući da je dovršena 1989. godine kao pretpostavka za monografiju Tešnja koju su trebali pisati kompetentni stručnjaci, ova bibliografija tada je uvezana u samo pet strojopisnih primjeraka, pa je stoga teško dostupna. Približno je istoga obima i bibliografija Stoca koja je s istom namjenom završena 1991. godine, a objavljena je kao posebna knjiga 2009. godine (Stolac, prilozi bibliografiji: studije – rasprave – članci, Slovo Gorčina, Stolac, 2009.).
Ćeman je sačinio i posve neobičan, opsežan spis naslovljen Kronologija Tešnja i okolice iz kojeg je dio što se odnosi na period 1225-1900. godine objavljen u publikaciji Tešnjak: privredno-kulturni informator 1989. (Razvoj-projekt, Tešanj, 1988, 97-136. str.). Uprkos svim zamjerkama koje joj se mogu izreći, ova Ćemanova kronologija pokazatelj je da nije istinita tvrdnja koju neki iznose da je on tek bilježio ili preuzimao tuđe bibliografske jedinice, a da sâm nije osobito čitao, jer ona je, evidentno, nastajala tako što je Ćeman podatke iz bibliografiranih tekstova nastojao nizati u slijedu kroz koji bi se, u osnovnim naznakama, mogla uočavati temeljna fakta povijesti Tešnja i okolice. Također, ovaj spis nedvojbeno kazuje da je sistematizaciju tešanjske bibliografije Ćeman samo izvršio kad je donesena odluka da se uradi lokalna monografija, a da je mnogo vremena prije toga bilježio, čitao i proučavao povijest Tešnja. Svakako: na svoj način interpretirajući činjenice iz te povijesti.
Sistematičnost i akribija
Govoreći globalno o bibliografskom radu Mustafe Ćemana, može se reći da je on sistematičan i akribičan, te da je uvijek pretendirao na sveobuhvatnost, jer je ostvarivao uvide u široku lepezu izvora, vrlo često dospijevajući i do podataka koji, neobjavljeni, leže pohranjeni u raznim arhivama. Doduše, mora se imati u vidu da su ga uvjeti u kojima je radio, bez podrške države i mogućnosti da u potrebnoj mjeri primjenjuje metod de visu, prisiljavali da prilično opsežno i često koristi sekundarne izvore, što se neminovno odražavalo na potpunost i preciznost podataka koje nudi.
Mustafa Ćeman 1998. godine
Vrijednosti i upotrebljivosti njegovih bibliografija znatno doprinosi to što su najčešće opremljene uvodom, literaturom i indeksima, kao i to što je uz pojedine jedinice najčešće donosio svoje napomene. Te napomene katkada se, doduše, udaljavaju od predmeta koji je tretiran i imaju namjeru usmjeravati korisnika ka zaključcima što ih je sam Ćeman imao na umu, ali i takve danas postaju važne zato što nam svjedoče o njegovim pogledima na određena pitanja, koji ne moraju uvijek biti utemeljeni ni na literaturi koju navode. Najizrazitije je to u bibliografiji Tešnja, gdje je dozvoljavao sebi da kroz napomene “zavješta” vlastite procjene ovakvih ili onakvih uloga pojedinih ličnosti u određenom periodu, posebno 70-tih i 80-tih godina 20. stoljeća.
Ćeman se nerijetko s uspjehom upuštao i u razrješavanje autorskih pseudonima, inicijala i šifara, tako da je, na primjer, uz Ćatićevu bibliografiju donio popis svih pseudonima kojima se pjesnik služio.
Bibliografija bošnjačke književnosti
Njegovo najznačajnije djelo svakako je knjiga koja je objavljena u Zagrebu (izd. Sebil) 1994. godine pod naslovom Bibliografija bošnjačke književnosti – koji je neadekvatan, jer ne odražava ni predmetnu ni metodološku suštinu djela budući da se radi o bibliografiji literature o bošnjačkoj književnosti, kroz koju se uglavnom može steći uvid i u bibliografiju same bošnjačke književnosti. O knjizi su pisali Amir Brka (Gradina, Tešanj, I/1994, 3, 18), Tarik Kulenović (Hrvatski i bošnjački tjednik, 17.11.1994, br. 11, 30. str.), Muhamed Huković (Ljiljan, 15.2.1995.), Nedžad Fejzić (Znak Bosne, Zenica, I/1995, 4, 50), Enes Kujundžić (Bosniaca, Sarajevo, 1996), a na promociji knjige 1994. godine u Zagrebu govorili su Hilmo Neimarlija, Asim Crnalić, Remzija Hadžiefendić, Smail Balić i Muhamed Filipović, te su njihova izlaganja potom i objavljena (Islam i kultura Bošnjaka u djelima Safvet-bega Bašagića, Mehmeda Handžića i Edhema Mulabdića, Zbornik radova četvrtog simpozija, II. dio, Zagrebačka džamija, 1994).
Mustafa Imamović u svojoj Historiji Bošnjaka ustvrdio je slijedeće: “Proučavanje historije Bosne i Bošnjaka u svim njenim aspektima danas se ne može zamisliti bez stalnog uvida i konsultiranja temeljnog bibliografskog djela Mustafe Ćemana: Bibliografija bošnjačke književnosti.”
Entuzijazam i nesebičnost
Djelo ovoga entuzijasta ne bi bilo cjelovito predstavljeno ako bi se mimoišle brojne knjige čiji autori u napomenama naznačuju da posebnu zahvalnost za njihov nastanak duguju upravo Mustafi Ćemanu. Osim toga, nesebičnu pomoć i upute on je godinama pružao brojnim doktorantima, magistrantima, studentima, znanstvenicima iz oblasti književnosti, historije, folkloristike, medicine, pedagogije…, a poznat je i kao skupljač usmenoknjiževnih tvorevina i orijentalnih rukopisa.
U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu Ćeman je neočekivano prestao biti samo bibliograf koji drugima servira građu, i počeo pisati. Deseci njegovi tekstova objavljeni su u listu Ljiljan, a nakon rata i u mostarskom časopisu Kabes. Generalno uzevši, ovi njegovi tekstovi imali su edukativno-prosvjetiteljsku intenciju, uzrokovanu za Bosnu i Bošnjake teškom situacijom u kojoj su nastajali, te se pri ocjenjivanju njihove vrijednosti i to mora imati na umu. U svakom slučaju, a osobito spram bibliografskih istraživanja – oni predstavljaju manje značajan segment Ćemanova rada.
Ogroman značaj za kulturni razvoj Tešnja
Ogroman je značaj Mustafe Ćemana i za kulturni razvoj tešanjske sredine. Šezdesetih godina prošloga stoljeća on je inicirao i predvodio brojne kulturne akcije koje su korespondirale sa ukupnim ponovnim uzdizanjem Tešnja iz vrlo teške situacije u kojoj se desetljećima ovaj grad nalazio, što se nastavilo i nakon Drugoga svjetskog rata. To je posebna velika tema, a ja ću ovdje navesti samo najznačajnije. Zahvaljujući Ćemanu, zbila se reafirmacija Muse Ćazima Ćatića nakon polustoljetnoga zaborava ovoga velikog pjesnika, čime je Tešanj dospio u fokus tadašnje kulturne javnosti, a naša je književnost dobila i prvu knjigu o Ćatiću (Abdurahman Nametak doktorirao je na Ćatićevu pjesništvu u Zagrebu, a knjiga je objavljena 1965. u Tešnju), potom 1968. i dvotomna Ćatićeva Sabrana djela koja su također izdata u tešanjskom Narodnom uninverzitetu. Mustafa je uspio postići i to da se Tešanj odlučio na izuzetnu gestu kada je 1968. otkupljena velika i vanredno vrijedna privatna biblioteka Hamida Dizdara nakon smrti ovoga književnika. U ovome je Ćemanu, dakako, od presudne pomoći bila vizionarska hrabrost tadašnjeg predsjednika Općine Saliha Sarića. Bez Mustafinoga angažmana ne bi bilo ni mnogih drugih izrazito značajnih ostvarenja – kakvo je, na primjer, objavljivanje knjige Sa gornjeg čardaka (1976.) koja predstavlja zbirku usmenoknjiževnih tvorevina što ih je Salih Mešić skupljao u tešanjskome kraju, kao ni brojnih drugih.
»Mustafa Ćeman: drugi o Ćemanu i razgovori s njime«, priredio Amir Brka,
izd. Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2015.
Stoga je i Tešanj dužan adekvatno vrednovati i trajno memorirati sve što je Mustafa Ćeman učinio u svojoj zavičajnoj posvećenosti. U tom smislu je 2015. godine u izdanju Centra za kulturu i obrazovanje objavljena knjiga Mustafa Ćeman: drugi o Ćemanu i razgovori s njime koju je priredio Amir Brka. Uz 90-tu godišnjicu Ćemanova rođenja, u Centru je tada priređen hommage u kojem je predstavljena i ova knjiga.
Hommage Mustafi Ćemanu, CKO Tešanj, 25.12.2015. godine: Almina Alagić,
Načelnik Suad Huskić, Amir Brka, Muhidin Džanko, Enver Kazaz i Fuad Šišić
