Islam u vremenu globalizacije

U čemu je korist (za ljude), tu je i Božiji vjerozakon.

(izreka islamskog prava)

Prijed deset dana me nazvao Glavni imam Medžlisa IZ Tešanj, Mr. Fuad ef. Omerbašić i pitao me da li, osim što pišem, nešto i čitam. Odgovorim mu da u posljednje vrijeme više pišem nego što čitam, na žalost. Tako mi je Fuad efendija dao priliku da pročitam knjigu Islam u vremenu globalizacije, autora Mahmuda Hamdi Zakzuk u prijevodu Sabahudin ef. Ćemana, i da govorim o toj knjizi na promociji održanoj u petak, 07. aprila 2018. godine u atriju Medžlisa IZ Tešanj.

Mahmud Hamdi Zakzuk je diplomirao na poznatom Al-Azharu u Egiptu gdje je rođen, a filozofiju je doktorirao na Univerzitetu u Minhenu. Bio je profesor na Al-Azharu, a gostujući profesor u Libiji i Kataru. Od 1995. godine do 2011. godine je bio ministar vakufa u Vladi Hosnija Mubaraka. Dakle, radi se o autoru koji je mogao imati dobar uvid u ono o čemu piše i kroz neposredno iskustvo života. Mahmud Hamdi Zakzuk, u sažetom štivu govori dominantno o  islamu kroz četiri prizme: kroz dinamiku ovoga vremena, kroz odnos sa Zapadom, kroz međuvjerski dijalog i kroz prizmu budućnosti. Pri tome, u cijelom tekstu se referira na quranske citate, zatim na praksu posljednjeg Božijeg poslanika a.s., kao i na druge poznate ličnosti iz islamskog svijeta ali i sa Zapada. Knjiga promovira dijalog kao rješenje za mir i suživot među različitim kulturama i civilizacijama u vremenu globalizacije.

A knjiga se čita da se nešto nauči, da se uzme pouka, da potakne na razmišljanje. Stoga bih iskoristio ovu priliku da se osvrnem na nas u Bosni i Hercegovini. Šta su horizonti budućnosti u Bosni i Hercegovini, s kim i kako se vodi dijalog, šta je s čovjekom u Bosni i Hercegovini, i šta je s muslimanima u Bosni i Hercegovini? Kakva je percepcija Istoka i Zapada, islama i kršćanstva, sekularizma i demokratije? Je li bosanskohercegovačko društvo u stanju takvu percepciju na nivou institucija akceptirati u bliskoj budućnosti? Kako se osposobljavamo da opstanemo ovdje gdje smo?

Korist ove knjige za ljude u Bosni i Hercegovini je prije svega što nas može potaknuti na novu interpretaciju našeg stanja, na novu percepciju mogućih rješenja, jer ne treba bježati od teških pitanja samo što na njih još nema pravih odgovora. Treba biti svjestan da niko drugi neće ponuditi odgovore u našem interesu.

Okolnosti su nas pretekle. Mi se ponašamo kao da nismo svjesni okolnosti u kojima živimo. Promjene koje su se dogodile možemo imenovati tektonskim poremećajem. Mi još pričamo o prošlosti kao obavezi da se ne zaboravi. Kao da se zlo neće ponoviti ako ne zaboravimo. Mi očekujemo da će zbog činjenice što smo stradali neko imati obzira? Niko neće imati obzira zbog toga. Istina, ljudska prava i slobode koje u zemljama Zapadne Evrope ipak žive, daju nadu.

Mi pričamo ŠTA, a ne tražimo  KAKO i nismo svjesni ZAŠTO? Političke stranke koje su za Bosnu i Hercegovinu se lahko raspadaju a teško sastavljaju. One se ne raspadaju da bi tražili odgovore na otvorena pitanja, da traže nova rješenja, nego se razilaze da bi se međusobno optuživali i nastavili borbu za (pre)vlast. Intelektualci su ostali po strani kao da ih se ne tiče, ili pričaju ŠTA a ne daju nikakav odgovor KAKO, ili su pognuli glavu pred hijerarhijom i izgubili slobodu iznošenja osobnog mišljenja. Naše visoko-obrazovne institucije su zaglavile između prevaziđenih obrazovnih programa, nedovršenog prelaska na novi sistem i trke za novcem.

Bosna i Hercegovina je sekularna država. Dejtonskim sporazumom ona je zaključana. Muslimani se ne snalaze u mnogim segmentima društvenog života. Rekonstrukcija, obnova i izgradnja džamija ukazuje da ljudi vole svoju vjeru ali u većini ne pokazuju visok stepen slijeđenja onog što vole. Ili ne znaju, ili ih okolnosti nadvladavaju. Vidi se na svakom koraku da većina muslimana nisu primjeri dobre prakse Islama. Izražena individualnost,  sebičnost i pristrasnost ne daje poticaj jačanju džemata i zajednice.

Potpuno je izostala demonstracija odgovornosti lidera. Za loše stvari uvijek je neko drugi kriv. Onaj ko je na čelu po definiciji je najpametniji, neupitan, nepogrešiv, nezamjenjiv i svi treba da budu sretni jer je on tu. Nevjerovatno je kako se brzo naviknemo na pogrešne prakse. Posebno je to izraženo u političkim strankama, zatim javnim institucijama i institucijama vlasti na različitim nivoima, a svjedočimo da se to prenosi u sve segmente društvenog života: mediji, sindikat, boračka udruženja, itd.

Muslimani kao zajednica u Bosni i Hercegovini imaju mnogo razloga da budu zabrinuti. Imaju i drugi, ali upravo globalni kontekst o kome govori i Mahmud Hamdi Zakzuk, i pozicija muslimana na Balkanu, u Evropi, traži formiranje multidisciplinarnih timova koji će istrajno raditi i tražiti odgovor KAKO uraditi ono ŠTA, kroz društvene mehanizme i mehanizme u zajednici. Međureligijski dijalog se odvija i treba ga jačati, ali društveni mehanizmi su u rukama sekularne vlasti. Potreban je svaki drugi dijalog ali za taj dijalog se mora biti osposobljen, moraju se nuditi rješenja a ne samo biti protiv ili za. Oni koji imaju znanja, koji imaju solidne budžete ili su stekli privatni kapital, treba li bi konačno shvatiti važnost investiranja u traženje odgovora KAKO i izgradnju društvenih mehanizama.

Na kraju da pozovem na čitanje knjigu Islam u vremenu globalizacije, Mahmuda Hamdi Zakzuk, odnosno njen prijevod Sabahudin ef. Ćemana.

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj