Sve je čovjekove probleme stvorio čovjek, a čovjek ih može i riješiti.
John Fitzgerald Kennedy
Problem je stvar ili situacija koja se smatra nepoželjnom ili štetnom i koja se treba rješavati i nadvladati. Problem je i ono što je teško postići. Problem je povezivanje s ljudima čije ponašanje uzrokuje poteškoće sebi i drugima. Problem je situacija koja je nezadovoljavajuća i uzrokuje poteškoće ljudima. Ili, problem je situacija, osoba ili stvar koja zahtjeva pažnju i koja se treba rješavati. Mnogo je definicija kojim se problem može opisati.
Ali čini se da postoji i izražena sklonost da se od jednog problema prave dva. To se dešava zbog toga što se ljudi često fokusiraju na problem i na ljude, a ne na uzroke i rješenja problema. A kada je fokus na problem i na ljude to vodi isticanju problema i traženju krivnje. Problem je, uglavnom, sam po sebi dovoljan da je nepotrebno i suvišno isticati ga, ili još gore uveličavati. Uzroci problema leže negdje ispod ili iza, i treba doći do uzroka i otklanjati uzrok. Ako se ne prođe iza probleme ili u njegovu dubinu, teško je pronaći bolje rješenje.
Davno su kazali da je najbolji način bježanja od problema njegovo rješavanje. Dok zabrinuta osoba vidi problem, brižna osoba traži rješenje. Problemi usitinu jesu prilika u nekoj drugoj odjeći. Ljutnja je ljudska osobina i ona se pojavi. Korisno je ljutnju usmjeriti na problem a ne na ljude, a svoju energiju na rješenja a ne na izgovore. Treba biti svjestan konteksta i stalnih promjena. Ono što je bilo jučer rješenje, danas može biti problem. S druge strane, ne treba pasti u zabludu idealiste zaobilazeći probleme i udaljavati se od njih. Neki su rekli da nije problem kada neko ne vidi rješenje, nego ako ne vidi ni problem. Francuski filozof Francois la Rochefoucauld je napisao: Većina je naših pogrešaka oprostivija od sredstava koje smo koristili da ih sakrijemo.
Problem ne treba sakrivati, ali ni hvaliti se njime. Problem treba prepoznati i tražiti rješenje istražujući uzrok problema. Ne treba nikada od jednog problema praviti dva. Ne treba kriviti ljude ali svako treba pokazati odgovornost. Povremeno treba analizirati da li su pravi ljudi na pravom mjestu, da li imaju dovoljna znanja, vještine? Šta je sa navikama? Da li su usklađene sa zajedničkim vrijednostima? Ljudima treba omogućiti da nauče ono što ne znaju, da savladaju vještine koje su potrebne i da usklade svoje ponašanje i kreiraju navike u skladu sa zajedničkim vrijednostima. Ako to ne uspije, ili ako ne pokazuju volju da uspiju treba tražiti one koji to mogu i hoće. Ali to je proces u kome od ljudi ne pravimo protivnike. To je proces u kome se ljudi ne osjećaju povređeni, poniženi, odbačeni.
Neko će kazati da to nije baš jednostavno postići i složiću se. Procesi su logični a ljudi su psihologični. Komunikacija i saradnja među ljudima treba da je na veoma visokom nivou. Ljudi to po svom dizajnu zaslužuju. Ako tu komunikaciju i saradnju spuste na nizak nivo, onda od jednog problem prave dva, od kolege – protivnika, od prijatelja – neprijatelja. A tako ljudi ne koriste ispravno ljudski potencijal. A trebali bi.