Diplomat je onaj koji dvaput dobro razmisli prije nego ništa ne kaže.
Winston Churchill
Bosna i Hercegovina je tempirna bomba. Tako je rekao jedan državnik, diplomata, predsjednik jedne od najuticajnijih država Evropske unije. Nakon što je rekao NE početku pregovora Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, sada je pokazao prstom na Bosnu i Hercegovinu kao veliku prijetnju. Bosna i Hercegovina, prije nepuna tri desetljeća međunarodno priznata kao samostalna i neovisna država, nakon priznanja je napadnuta od onih koji se nalaze tik uz njenu granicu a oni koji su je priznali uveli su joj embargo na uvoz naoružanja da bi se mogla braniti. Pri tome, oni koji su tik uz granicu Bosne i Hercegovine su naoružavali “svoje” u Bosni i Hercegovini, omogućili progon, silovanja, zločine i genocid. Oni koji su priznali Bosnu i Hercegovinu, uključujući Francusku, su prijetili rezolucijama UN-a iz dalekog Njujorka onima koji su tik uz granicu Bosne i Hercegovine u stilu: samo još jednom to uradite, pa ćete vidjeti šta će biti s vama. I tako je to trajalo nepune četiri godine. A onda su zaista intervenisali. Trebalo im je dugo ali su na kraju intervenisali. Nikada nećemo znati jesu li intervenisali jer je zločin prešao sve granice, dogodio se i genocid, ili su intervenisali jer je uprkos svemu izrasla Armija Republike Bosne i Hercegovine spremna nastaviti braniti i oslobađati Republiku Bosnu i Hercegovinu. Kako god, uspostavljen je mir, zaustavljena su stradanja, prilika za novi početak i novi život u Bosni i Hercegovini.
Iako je poznati Churchill definisao diplomatu kao osobu koja dvaput razmisli prije nego ništa ne kaže, u ovom slučaju takva tvrdnja ipak ne bi vrijedila. Prije bi se moglo kazati da lažov Emanuel Macron ne misli prije nego ništa ne kaže ali da ne misli ni kada nešto kaže. Ali isto tako, on sada ima tako važnu funkciju, Predsjednik Francuske, i stoga je mnogo bliže istini da je ipak mislio šta govori. Naravno, njemu i nije važno da li je istina ili nije istina to što govori, njemu je važno to što je rekao. U toj izjavi ga je podržao jedino aktuelni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik. Tom javnom podrškom je praktično i otkrivena podudarnost neistine u izjavi lažova Emanuela Macrona i neistina koje u kontinuitetu iznosi g-din Dodik na račun sopstvene države u cilju njenog urušavanja. Doduše, slične izjave prva je počela iznositi susjeda Bosne i Hercegovine, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
I zato ne bi trebalo pozivati Emanuela Macrona da posjeti Bosnu i Hercegovinu kako bi se uvjerio u sopstvenu laž. Da je njemu stalo do istine on ne bi lagao. Njega treba pozvati da se izvine i da objasni zbog čega iznosi javno tako opasne laži? Treba ga pozvati da objasni smeta li Francuskoj Bosna i Hercegovina? Ili Francuska ne želi Bosnu i Hercegovinu u EU? Ili je Francuska jedan od ključnih igrača iz EU koja radi na pripremi novog prekrajanja na Balkanu? Je li se Francuska vratila na politiku predsjednika Miterana 90-tih godina prošlog stoljeća kada je riječ o odnosima prema Bošnjacima?
Bosna i Hercegovina ima pravo da digne svoj glas a ne da ga spušta, iako nema snagu. Nepunih 25 godina je od uspostavljenog mira u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina u tom periodu je djelimično obnovljena ali njene institucije nemaju snagu, one se u kontinuitetu potkopavaju nastavkom projekata iz 90-tih godina političkim sredstvima, nesposobnošću rukovodstva uz veoma prisutnu korupciju, uz veoma naglašene etničke kriterije u strukturama vlasti umjesto etičkih kriterija, uz snažan uticaj sa strane sada ne samo onih koji su tik iz granicu Bosne i Hercegovine, nego i onih koji su dalje. Svako ima “svoju” stranu u Bosni i Hercegovini a nama je potrebno da Bosna i Hercegovina bude jedna strana i jedan partner svima njima.
U stvari, pravo je čudo, još jedno bosansko čudo, što Bosna i Hercegovina nakon svega što su joj uradili i još uvijek rade zaista nije tempirna bomba. Bilo bi mnogo logičnije i razumljivije da ona to jeste. Pa upravo danas Evropska unija pravi od unesrećene Bosne i Hercegovine veliki izbjeglički logor. Jer Evropska unija ne počinje sa granicom Hrvatske, nego sa granicom Grčke. Ali Bosna i Hercegovina nije nikada bila i nadati se da neće nikada biti ono što njeni neprijatelji o njoj govore. Ali isto tako, nadati se da će Bosna i Hercegovina doći pameti i snazi, i da neće po njoj slobodno i bahato hodati njeni neprijatelji, lagati o njoj i onemogućavati njen razvoj.