Izvjesna je neizvjesnot –
sudbina je zapisana,
a posljedice imaju svoje uzroke.
Cijeli kosmos ima svoje zakonitosti. Nauka ih imenuje prirodnim zakonima, a vjernici Božijim zakonima. No ljudi ne znaju šta će sutra biti. Tako je uvijek bilo, tako je sada i tako će ostati. Neizvjesnost je uvijek postojala. No sada se snažnije osjeća njen intenzitet. Određenost ljudskih odluka je nekako obrnuto proporcionalna stepenu neizvjesnosti. A ljudske misli i namjere se pretaču u odluke, govor i djela, i postaju uzrocima mnogih posljedica.
Neznanje je veliki protivnik ispravnim stavovima, govoru i odlukama. I najpametniji čovjek će donijeti lošu odluku na temelju pogrešnih podataka i informacija. Iako iz ljudske perspektive postoji prošlost, sadašnjost i budućnost, ipak postoji kontinuitet postojanja, uzroka i posljedica. U tom postojanju ljudi sarađuju. Nemaju svi sve podatke i informacija o onome što je bilo, niti svi misle o istoj stvari kako dalje, jer naprosto je to za društvo nepotrebno, beskorisno i nemoguće. No postoje razni oblici društvenog organizovanja, zajednice, u kome pripadnici i članovi te organizacije imaju neposredan interes, imaju odgovornost da sudjeluju, da daju doprinos oblikovanju zajedničkog djelovanja. Iz prirode takve potrebe, dakle iz smisla postojanja jedne organizacije, nastaju unutrašnje strukture koje imaju različite ovlaštenja i odgovornosti, koje donose odluke u ime svih koje su često obavezne za sve, ili bar za neku grupaciju.
Osobe koje su preuzele odgovornost rukovodstva (na bilo kojoj osnovi) imaju obavezu prema pripadnicima i članovima organizacije, zajednice ili društva. Te osobe nisu organizacijski izdignute da bi drugi njima aplaudirali, da bi im se divili – pogotovo ne da bi drugima manipulisali, nego su izdignute da bi drugi vidjeli i potpuno razumno mogli sagledati ispravnost njihovog vodstva te na takvim temeljima jačati međusobno povjerenje, odgajati nasljednike i demonstrirati uzor dobre prakse. Određenost rukovodstva je jedan od ključnih faktora, bilo da se radi o usmenoj komunikaciji, odlukama ili provođenju odluka. Određenost nekada ima svoje nejasnoće i treba ih pravovremeno razjasniti. Na primjer, određenost rukovodstva u vezi sa donošenjem odluka ovisi o kvalitetu njenog sadržaja u pogledu posljedica koje bi ta odluka mogla proizvesti (uključujući neizvjesnost), vrijeme (rokovi), strukturu (na koga će se te posljedice odnositi). Ako to nije pravovremeno, jednostavno i jasno, predstavljeno pripadnicima i članovima organizacije ili društvu onda se rukovodstvo treba preispitati jer su gubitak povjerenja, energije i beskorisni komentari neminovna posljedica.
No naša stvarnost, u mnogim segmentima, daleko je od toga. Pripadnici i članovi organizacije ne znaju često ni o čemu rukovodstvo diskutuje, ne zna kakve su odluke donijeli a fotografije (likovi) na društvenim mrežama sa događaja su dominanti odnos prema pripadnicima i članstvu, ili javnosti. Izdignute osobe u rukovodstvu, umjesto određenosti u suštinskom smislu osobne odgovornosti za test koji polažu na izdignutim položajima, nastavljaju izdizati i nametati sebe kao glavne likove sudbinski određene da ih se podržava, da im se vjeruje i da ih se ne propituje. A liderstvo po definiciji je primarna briga i odgovornost za druge, a ne za sebe.