TESANJ.NET stranica grada
Neki čovjek, u poznijoj dobi, po svome ponašanju,
bolje kazati: po raspomamljenom bljuvanju gnjeva
tobože neodoljivo izazvanog iskonskom pravdom,
međutim lažnom, patvorenom, jer se njegov strašni
bijes argumentira samim neistinama, a na gnusnim
objedama i smutnjama temelji se njegova u javnost
ispružena jarost. Ogovara taj luđak i mene bezočno,
i još gore nego druge, besramno me blati, ali raskoš
njegove imaginacije proizvodi mi čuđenje više nego
ljutnju, a ponekad (priznajem) čak i divljenje, jer iz
nje izniču čudesne, ali sasvim uvjerljive priče, kroz
koje me nesmiljeno ocrnjuje. “Taj nesretnik! Kakav
je to pisac mogao biti…”, kazah nekom poznaniku.
“Očigledno je da ne znaš”, otpovrnu ovaj. “U ranoj
mladosti i on je pokušavao pisati pjesme, ali ubrzo
je odustao.” Nije taj čovjek niti jednom spomenuo
moje ime, ali svi i bez toga razumiju, jer dočarava
me prilježno i do u detalj, crta me kroz zanimanje
i obitelj, socijalni status, strasti… Pomislih kako bi
valjalo zapisivati taj zapanjujući užas što ga smišlja
o meni kao o osobi koja krije svoju mračnu stranu,
po kojoj je demonski opasna za okolinu. Moglo bi
mi to nekada i ustrebati, jer niko ne zna sve o sebi.
