AMIR BRKA / SJEĆAŠ LI SE

Sjećaš li se našega davnog divnog sna
da u ovom svijetu sagradimo dom?

Ali – koliko je godina proteklo,
a mi još uvijek na ludome vjetru stojimo,
hladne nam kiše obraze kvase,
mrazevi lede u pesnice stisnute prste.

Šta se zbilo?

Previše je bilo prethodnoga posla:
trebalo je
osvijetliti bezličnu tminu,
prilazni prokopati put,
korov ustrajni počupati,
pomjeriti vulkansku stijenu,
poravnati uzvitlanu zemlju,
nabujalu preusmjeriti rijeku,
a na zvijeri pri tom motrit prepredene –

i ni do temelja nismo uspjeli stići.

Mnogo je vremena prošlo
dok smo mijenjali svijet
kako bi moguć bio u njemu naš dom.

Sjećaš li se našega sjećanja,
ljubavi?