TESANJ.NET stranica grada
Političar se bori za vlast.
Državnik gradi državu koja je važnija od njegove vlasti.
Dvadeset tri godine nakon smrti Alije Izetbegovića, njegovo djelo ostaje predmet sjećanja, poštovanja, političkih rasprava i različitih tumačenja. Međutim, važnije od pitanja kako danas ocjenjujemo njegovu historijsku ulogu jeste pitanje šta smo naučili iz njegovog političkog i državničkog iskustva. Posebno: šta smo učinili da Bosna i Hercegovina postane država kakvu je želio graditi?
Aliju Izetbegovića pamtim kao čovjeka koji je u teškim historijskim okolnostima nosio odgovornost za sudbinu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. U njegovom političkom djelovanju prepoznavali su se upornost, spremnost na žrtvu i uvjerenje da sloboda i pravda ne smiju biti privilegija pojedinca ili naroda. Bio je svjestan nacionalnog pitanja, ali je istovremeno razumijevao da budućnost Bosne i Hercegovine ne može počivati na isključivosti. Neposredno nakon rata, dok su rane još bile otvorene, govorio je o potrebi očuvanja vlastitih tradicija i istovremenog razvijanja ideala bosanske države.
U tome vidim jednu od važnih dimenzija njegovog državničkog promišljanja: sposobnost da se, uprkos teškom naslijeđu, razmišlja o budućnosti. Prošlost se ne smije zaboraviti, ali se u njoj ne može živjeti. Državnik mora prepoznati historijske okolnosti, donositi odluke u granicama mogućeg i istovremeno otvarati prostor za ono što tek treba izgraditi.
Ipak, bilo bi pogrešno idealizirati prošlost ili sve zasluge pripisivati jednom čovjeku. Izetbegović je djelovao u složenim okolnostima i oslanjao se na saradnike, institucije i ljude koji su zajedno s njim nosili teret vremena. Njegova vlastita poruka da se zasluge ne uveličavaju podsjeća nas na nešto što danas često zanemarujemo: državnik ne gradi historiju sam, nego okuplja ljude oko ciljeva koji nadilaze pojedinca. Upravo tu počinje naše današnje suočavanje sa stvarnošću. Dvadeset tri godine nakon njegove smrti, Bosna i Hercegovina ima političare, stranačke lidere, nosioce funkcija i vlasti. Ali imamo li državnika?
Političar nastoji osvojiti ili zadržati vlast. Državnik vlast razumije kao sredstvo za ostvarivanje dugoročnih interesa države i dobrobiti njenih građana. Političar se često mjeri izbornim rezultatom, stranačkim uticajem i sposobnošću očuvanja pozicije. Državnika treba mjeriti i onim što ostavlja iza sebe: snažnijim institucijama, većim povjerenjem građana, pravednijim odnosima i sposobnošću društva da se razvija i kada njega više nema.
To ne znači da su političari i državnik dvije potpuno odvojene kategorije. Državnik može biti političar, ali nije svaki političar državnik. Razlika se pokazuje u tome da li se vlast koristi za izgradnju institucija ili za njihovo podređivanje ličnim i stranačkim interesima; da li se društvo priprema za budućnost ili se održava u stalnoj političkoj krizi; da li se građani okupljaju oko zajedničkih ciljeva ili se njihovi strahovi koriste za očuvanje vlasti.
Nažalost, naše političko iskustvo prečesto pokazuje da su lični i stranački interesi iznad dugoročnog interesa države. Mnogo je govora o Bosni i Hercegovini, njenoj odbrani i budućnosti, a premalo mjerljivih rezultata u jačanju institucija, pravne sigurnosti, obrazovanja i povjerenja građana. Od prošlosti preuzimamo simbole i poruke, ali nedovoljno razvijamo sposobnost da ih pretvorimo u održive politike i odgovorne institucije.
Ni Alijino naslijeđe ne smijemo svesti na komemoracije, citate i političko pozivanje na njegovo ime. Ako ga zaista poštujemo, onda njegove ideje moramo kritički proučavati, iz njih učiti i provjeravati vlastito djelovanje prema vrijednostima koje je zastupao. Posebno bi oni koji se pozivaju na njegovo političko naslijeđe trebali pokazati koliko su doprinijeli slobodi, pravdi, odgovornosti i izgradnji funkcionalne države.
Alija Izetbegović nije ostavio jednostavne odgovore na sva pitanja koja nas danas muče. Historijske okolnosti su se promijenile, a mnogi izazovi zahtijevaju nova rješenja. Ali ostavio je važna pitanja koja ne zastarijevaju: kakvu državu želimo, kako pomiriti različitosti, kako sačuvati slobodu i kako vlast učiniti odgovornom prema ljudima?
Dvadeset tri godine poslije, možda je najveći problem što još očekujemo da se pojavi pojedinac koji će riješiti ono što nismo sposobni riješiti kao društvo. Lider je potreban, ali nije dovoljan. Bez osposobljenih ljudi, snažnih institucija, jasnih ciljeva i odgovornosti za rezultate, ni najbolji lider ne može trajno promijeniti sistem.
Zato pitanje nije samo imamo li danas državnika poput Alije Izetbegovića. Pitanje je i jesmo li izgradili društvo koje takvog državnika može prepoznati, podržati i nadživjeti njegov mandat. Državnik ne ostavlja iza sebe samo uspomenu na vlastito djelovanje. Ostavlja institucije i vrijednosti koje nastavljaju živjeti i kada njega više nema.
Ako želimo dostojno čuvati sjećanje na Aliju Izetbegovića, onda njegovu veličinu nećemo dokazivati samo onim što govorimo o njemu, nego i onim što smo spremni učiniti za Bosnu i Hercegovinu.
Fuad Šišić
Raduša, 18.10.2026
