TESANJ.NET stranica grada
Poštovani čitatelji portala tešanj.net,
veoma sam iznenađen da je podnesen prijedlog da se kuća u kojoj se snimala serija “Tale” u Tešnju proglasi nacionalnim spomenikom. Prije svega, iznenađen sam da je uopće podnesen prijedlog o vrednovanju stambene, ali i druge arhitekture grada Tešnja. Bilo je krajnje vrijeme da se to učini. Međutim, vrednovanje pojedinih objekata, čak i nacionalnim spomenikom ukoliko za takvo određenje ispunjavaju uvjete, povlači i određene obaveze u cilju daljnjeg očuvanja, korištenja i predstavljanja javnosti istih objekata.
Drugo iznenađenje za mene jeste kategorija za koju se predlaže vrednovanje istih objekata. Smatram da je zahtjev za proglašenjem u članku spomenutih objekata nacionalnim spomenikom prezahtjevan i u određenom smislu neutemeljen. Da bi određeni arhitektonski objekt ili naseobinska (posebno urbana) cjelina bili proglašeni nacionalnim spomenikom ili naseobinskom cjelinom važnom na nacionalnoj ravni potrebno je sagledati da li isti objekti ispunjavanju potrebne uvjete za zahtijevanu kategorizaciju?
Moje treće iznenađenje odnosi se na razlog, odnosno obrazloženje, koji se u prvom planu navodi za proglašenje jednog od navedenih objekata nacionalnim spomenikom: zahtijeva se da se kuća u kojoj se snimala serija “Tale” proglasi nacionalnim spomenikom!? Ovaj zahtjev nije utemeljen navedenim razlogom, odnosno opravdanjem i objašnjenjem. Ukoliko navedeni stambeni objekt, koji je bio poznat i pod imenom (čini mi se) kuća Turalića i kojeg sam imao namjeru kupiti i obnoviti, ispunjava određene zahtjeve da bi bio određen kao nacionalni spomenik tada su to svakako njegove graditeljske (arhitektonske) i kulturalne vrijednosti, te položaj i značaj u naseobinskoj cjelini Tešnja.
Veoma mi je žao da se u Tešnju brkaju i neutemeljeno upoređuju neka postignuća (stambeni objekt visokih graditeljskih i kulturalnih vrijednosti : jedna TV serija) vrijednosti kojih se ne daju upoređivati jer ne pripadaju istoj kategirje kulturalnih i spomeničkih postignuća. Također, iznenađujuće je da cjelokupna ambijentalna cjelina i “panorama” grada Tešnja bivaju ocijenjene važnim zbog snimanja filma “Gori vatra” u Tešnju. Zašto navedene vrijednosti nisu ocjenjivane i isticane daleko ranije i bez kontekstualnog vezivanja za snimanje filma “Gori vatra“?
Veoma je žalosno utvrditi da građani Tešnja nisu razumjeli osnovnu poruku teksta Derviša Sušića i TV realizaciju istog teksta pod naslovom “Tale“, te osnovnu poruku filma “Gori vatra.” Za snimanje navedene serije i spomenutog filma postojalo je najmanje 80-ak ništa manje pogodnih urbanih lokacija na području Bosne i Hercegovine, ali iste nisu odabrane i iskorištene. U oba slučaja izbor je stavljen na Tešanj – očito iz političkih razloga u kontekstu sagledavanja i naglašavanja opće i lokalne historije. Smatram da građani Tešnja još uvijek ne vide suštinu značaja i značenja navedene serije i spomenutog filma. U potpunijem i ispravnijem sagledavanju i razumijevanju istih ometa ih zamjećivanje “narodnog osmjeha druga Tale” i glasnoća refrena “Iznad Tešnja sunce sija …”! U proteklim godinama, od objavaljivanja serije “Tale,” snimanje koje sam pratio i fotografski snimao uživo, pa sve do danas često me prijatelji, kolege i poznanici pitaju kako to da je grad Tešanj dopustio da se navedena serija i spomenuti film snimaju upravo u Tešnju? Naime, kroz obje priče, onu televizijsku i filmsku, perfidno se i bez potrebne historijske i društvene kritičnosti subkonotira neskrivena aluzija kako na sami grad Tešanj kao društveno biće, tako i na njegovu mjesnu historiju.
U nastavku ovog teksta želim naglasiti da se nadam da još uvijek nije kasno učuvati specifične ambijentalne i graditeljske vrijednosti grada Tešnja. O istima sam govorio u svojim objavljenim i neobjavljenim knjigama posvećenim Tešnju, te u svoja dva članka. Prvi članak “Tešanj u kontekstu austro – madžarske prostorne regulacije i arhitektonske izgradnje 1878 – 1918.” podnesen je na Naučnom skupu “Tešanjski prostor u prošlosti – Dani grada Tešnja 2009. Povodom 450 godina vakufa Gazi ferhad – Bega,” održanom 11. i 12. decembra 2009. godine, ali, nažalost, do danas nije objavljen. Drugi članak pod naslovom “Problemi savremene gradnje i vrednovanja urbanog i arhitektonskog naslijeđa grada Tešnja” napisan je 2010. godine, ali, također, nije prihvaćen za objavljivanje.
U navedenim člancima ukazivao sam na arhitektonske vrijenosti niza objekata, te ambijentalne vrijednosti kako cjeline, tako i pojedinih mikro zona Tešnja. Kao student 1970. i 1971. godine ukazivao sam na neopravdanost i nelogičnost podizanja dvaju višespratnih modernističkih stambenih objekata i novog hotela u srcu stambene zone (mahale) i Donje čaršije u Tešnju. Posljednjih godina predlagao sam da se na određeni način sačuva poslovni objekt (kasnije korišten i za stambenu namjenu) u blizini autobusne stanice poznat pod imenom “Katanga.” Navedeni objekt imao je neka vrijedna ukrasna rješenja fasade izvedene u stilu secesije, a bio je zanimljiv i s aspekta izučavanja funkcionalnih rješanja, te moguće atribucije jednom od arhitekata razdoblja u kojem je objekt nastao. Spomenuti objekt je, nažalost, srušen i na njegovom mjestu podignut novi. Također, govorio sam i o potrebi zaštite niza drugih arhitektonski vrijednih i kulturalno važnih objekata koje ovdje ne želim navoditi jer bi to odnijelo mnogo prostora.
Pred kraj ovog teksta želio bih naglasiti da se kulturnom naslijeđu Tešnja, uključujući njegovu ambijentalnu cjelinu i arhitektonske objekte, treba pristupiti sistematski i interdisciplinarno kroz timski rad! Pri tome ni jedna ambijentalna mikro zona Tešnja ne bi smjela biti ocijenjena i tretirana kao manje vrijedna. Pri tome “moment današnjice koji proživljavamo” sa svom svojom raznolikom složenošću ne bi smio zanemariti bilo koju mikro zonu i bilo koji vrijedni arhitektonski objekt u Tešnju. Da bi se ostvarili navedeni zahtjevi potrebno je istraživati historiju, urbanizam, arhitekturu i kulturu Tešnja bez obzira da li nam se sadržaji istih činili više ili manje zanimljivim, dopadljivim i prihvatljivim oku i srcu.
Istraživanju Tešnja posvetio sam više svojih djela od kojih je prvo “Urbana antropologija Tešnja 1461- 1878. godine” objavaljeno od strane Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju 2006. godine. Nažalost, iz niza drugih djela na kojima radim, a koja su posvećena Tešnju, tri posljednje knjige odbijene su za štampu od svih mjerodavnih ustanova općine Tešanj. Za štampu i objavljivanje istih ja nisam postavljao nikakve financijske uvjete radi osobne koristi. To su knjige: “FERHAD – BEGOVA DŽAMIJA U TEŠNJU – prilog antropologiji arhitekture i historijskoj urbanoj antropologiji Tešnja” (objavljeno 2012. kao privatno izdanje, izdanje stoji deponirano zbog nedostatka interesa za navedenu knjigu), “ABDULAH – PAŠINA (AVDI – PAŠINA) DŽAMIJA U TEŠNJU – S razmatranjem o dataciji Hasanbegovića ili Guvanjaske (Harman) ili Sejjid – Sulejmanove džamije u Tešnju“ (rukopis završen u novembru 2013. godine) i „AHMED – PAŠA, VAKIF DŽAMIJÂ U MJESTIMA (SELIMA) KALOŠEVIĆ I KRUŠTICA (BOBARE?) KRAJ TEŠNJA” (rukopis završen u novembru 2013. godine). Sve navedene knjige su pozitivno recenzirane od strane dva renomirana univerzitetska profesora. Za preostale tri knjige posvećene Tešnju koje pišem pod naslovima (1) Ferhad – Beg, vakif kasabe Tešanj, (2) Princ Eugen od Savoye u opsadi Tešnja 1697. godine i (3) Sufi Oručev mesdfžid i (ili) Hamza – Begova džamija u Tešnju nisam siguran da ću smoći snage, vremena i sredstava da iste završim, samostalno štampam i objavim.
Na samom kraju želim naglasiti da se „kuća u kojoj se snimala serija Tale u Tešnju” može i treba, ukoliko bi se našla u vlasništvu Općine Tešanj, urediti kao izdvoje odjeljenje Muzeja Tešnja. Ovakva njena prenamjena trebala bi i mogla bi biti provedena bez obzira da li će ista biti proglašena nacionalnim spomenikom.
Ovaj moj komentar peticije za proglašenje navedenih objekata u Tešnju nacionalnim spomenicima, kao i mišljenja i informacije koje donosim u ovom tekstu nemaju namjeru da na bilo koji način u prvi plan stave mene i moj rad. Moja je želja da se potakne sistematsko, interdisciplinarno i timsko istraživanje Tešnja. Svojim radovima dajem samo skromni prilog u želji da potaknem navedena istraživanja. Stoga, sve ovdje navedeno donosim radi informiranja kako šire javnosti, tako i građana Tešnja i žitelja općine Tešanj.
S osobitim poštovanjem,
Mirza Hasan Ćeman, Prof. Dr. sc.
Arheolog & Historičar umjetnosti
Muzejski savjetnik
Profesor Historijske urbane antropologije i Savremene urbane antropologije na Univerzitetu u Sarajevu
