Izlaganje na promociji knjige Huseina Galijaševića »Pobjeda« Tešanj 1954-2014. godine – Vizija, znanje, hrabrost održanoj u Centru za kulturu i obrazovanje Tešanj 27. prosinca 2014. godine, na 60-tu obljetnicu utemeljenja ove tvornice (knjiga je i objavljena u izdanju CKO Tešanj)
Ova knjiga jedan je od onih izuzetno rijetkih momenata u kojima se tema i autor tako blisko susretnu da nesvakidašnji rezultat naprosto ne može izostati. Ja sam prvenstveno obradovan stoga što knjiga predstavlja izvanredno svjedočanstvo o tome da uistinu postoji jedan poseban duh Tešnja, taj čudesni tešanjski genius loci – koji uvijek, u svakoj prilici, također i u svakoj, pa i u najtežoj neprilici, pronađe odgovarajuću formu u kojoj će se ospoljiti, istupiti na povijesnu scenu, i iskazati sposobnost da odgovori na izazove koji se postavljaju pred našu sredinu.
U situaciji koja je zadesila Tešanj nakon Drugoga svjetskog rata, situaciji koju bez zazora možemo nazvati gotovo beznadežnom, i to prvenstveno zbog hipoteke koja se zvala Adem-aga Mešić, kao i iz drugih političkih razloga – što posvjedučuje i ova knjiga kad govori o tom periodu, upravo je Pobjeda bila taj fenomen, taj oblik izlaska tešanjskog duha na povijesnu pozornicu i okretanja točka povijesti u korist tešanjske budućnosti. Zbilo se to kroz generaciju koju smo, na skupu održanom u Centru za kulturu i obrazovanje 1999. godine, imenovali generacijom Izudina Alićehajića – a nju, tu generaciju, krasile su upravo one vrline što su precizno eksplicirane u podnaslovu ove knjige: vizija, znanje i hrabrost.
Kroz višegodišnji rad autor je izvršio arhivska istraživanja i anketiranje sudionika Pobjedine proteklosti; naveo je, pa je u knjizi donio i faksimile brojnih dokumenata (tvorničkih, političkih, sudskih…) – slijedom kojih je uspostavljana, u najvećoj mjeri, rekonstrukcija najranijeg perioda Pobjedine povijesti. Ali, zbog nedovoljnosti arhivske građe i malobrojnosti živih aktera, autor je, u svojoj težnji ka potpunosti, za činjenicama iz Pobjedinih početaka tragao i na druge načine. Tako je uspio pronaći i stare dokumentarne video-snimke sa kojih je “skidao” iskaze, na primjer onaj od Mahmuta Galijaševića, prvog direktora metalske radionice iz koje je izrasla moderna Pobjeda. Kombinirajući ovaj istraživački pristup sa vlastitim znanjem, neposrednim iskustvom i sposobnošću da objektivno opservira ukupna zbivanja – Husein Galijašević uspio je, u tom prepletu, suvereno rekonstruirati 60 godina egzistencije ove tvornice, te sačiniti cjelovitu monografiju o svim aspektima Pobjedina djelovanja, uz kontinuirane referencije na južnoslavenska, pa i svjetska ekonomska i politička kretanja. Knjiga, dakle, opisuje nastanak, razvoj i općenitō poslovanje ove izuzetno značajne tešanjske tvornice, iz koje su iznikli i drugi ovdašnji privredni subjekti: MANN+HUMMEL BA J.S.C. Tešanj, Fabrika auto-dijelova u Jelahu, Toplana Tešanj…
Vrlo su uvjerljivo ovdje predočena i neka dramatična zbivanja iz Pobjedine prošlosti, kao što je 12 godina trajuća borba sa Famosom u vezi sa dobivanjem proizvodnje filtera, ili događaji s početka 80-tih godina kad se, usljed ataka iz jednog OOUR-a, praktično rušila Pobjedina razvojna filozofija i nagovještavalo drukčije vrijeme, vrijeme beskrupulozne tjesnogrudosti.
Zbila se, potom, 1992. godine, i katastrofalna agresija na našu zemlju. I pokazalo se da je Pobjedino djelovanje u odbrani, kroz vojnu proizvodnju, bilo toliko značajno da je veliko pitanje šta bi se bez nje i njezinih stručnjaka dogodilo tada s našim prostorom. I ovom je periodu Husein Galijašević u svojoj knjizi posvetio veliku pažnju – baš onako kako to ovo sudbonosno razdoblje i zavređuje.
Nije se, na kraju, autor zaustavljao na onome što je povijest Pobjede u užem smislu nego je, čak, imao energije da popiše i opiše i sve novije privredne subjekte što su ih utemeljili nekadašnji Pobjedini radnici.
Mene posebno fascinira i to što je autor kroz cijelu knjigu vrlo uvjerljivo pratio raznovrsno prožimanje stasavanja Pobjede i tešanjske sredine općenito nakon Drugoga svjetskog rata, sve do suvremenosti, pri čemu je rasvijetlio činjenicu da su se ova plodonosna preplitanja odvijala na matrici duha tešanjskog poduzetništva, uz respektiranje stručnosti i, nadasve, uz vizionarsku hrabrost.
Ukupno uzevši, ovo je izuzetno značajna knjiga – ne samo za Pobjedu nego i za noviju tešanjsku povijest općenito, i u tome joj do sada, uvjeren sam, nema premca. Ja se iskreno divim Huseinovom beskrajnom entuzijazmu i posvećenosti, njegovom znanju, spremnosti na ustrajnost i napor koji je morao uložiti da bismo danas imali ovu monografiju. Pobjedin 60-ti rođendan nije mogao biti dostojnije obilježen nego što je Husein Galijašević učinio ovom knjigom – koja, da ponovim, ima mnogo veći značaj i vrijednost nego što bi to bila puka historija Pobjede. Baš onako kako ni Pobjeda za Tešanj nije predstavljala tek jednu tvornicu, ma kako značajnu, nego je bila mnogo, mnogo više od toga. Zapravo, Pobjeda je jedan od najznačajnijih elemenata koji ulaze u samu srž našega, tešanjskog, vernakularnog identiteta, ma koliko to bilo u sferi intuitivne spoznaje, ili bilo osviješteno. Kao Gradina, kao pjesnik Ćatić, kao knjižna vrijednost Biblioteke, kao narodni heroji Huso Hodžić i Nisim Albahari, kao herojska odbrana od agresije 1992-1995. godine, možda k tome još i TOŠK. Ova knjiga to suvereno potvrđuje.