Tešanjski dnevnik 11-18.02.2013. godine

Protestni skup

Jedinstvena organizacija boraca iz Tešnja organizovala je protestni skup, ispred Centralnog spomen obilježja šehidima i palim borcima, pod nazivom Istina o odbrani 1992-1995. godine.

Almedina Hadžan je pročitala nedavno usvojenu Rezoluciju Općinskog vijeća o odbrani u periodu 1992-1995. godinu, a pročitani su i stavovi Jedinstvene organizacije boraca „Unija veterana“.

hg-01

Učesnici protestnog okupljanja

Rezolucijom o odbrani u periodu 1992-1995. godine kao i izlaganjem ispred Jednistvene organizacije boraca daje se puna  podrška sudskim organima u istragama protiv svih zločina iz proteklog rata. Istovremeno je upozoreno na istupe pojedinaca i organizacija i podleganje medijskim pritiscima za izjednačavanje žrtava i zločinaca.

Zaista, čovjek se nekada upita kako će izgledati historija ovih naših krajeva za 50 godina. Toliko je truda da se ona skroji prema nečijim željama i potrebama (ja pod historijom sebi predstavljam ono što se piše i govori, a povijest ono što se stvarno desilo).

Svjedok sam tih događanja i imam svoju istinu koju nemože niko promijeniti. Bez obzira koliko jezivo izgledao zločin nad pripadnicima neprijateljeske  vojske u Crnom Vrhu od strane stranih ratnika (veliko je pitanje u čije ime su ratovali, ali BiH ništa dobro nisu donijeli) i nekih pojednačnih zlostavljanja, borba onih oko 14 000 boraca ne može nikako biti ukaljana. U uslovima kakvim je vođena, u početku samo sa pješadijskim naoružanjem dok su Tešanj prekrivale kasetne i klasične bombe iz aviona, a tenkovi i haubice gađale grad i cijeli prostor općine dok u njemu nije bilo nikakve vojne sile, borba je bila je dostojanstvena. Silne lune, avio granatiranje Tešanjke u septembru 1995. godine, druga granatiranja civilnih objekata su nekažnjena, ali jesu maltretiranja zatvorenika. Svi zločini moraju biti sankcionisani, ali ne po nekom paritetu nego po njihovom prioritetu, a to je veličina zločina. E, u Bosni je to teško. Nekom odgovaraju pariteti.

 

Gimnastičarka Sara

Informacijom iz Švedske, od Almira Ruštića, saznadoh da imamo jednu malu sugrađanku koja je već sada, i ako ima tek devet godina, izvrsna gimnastičarka. U to se možete uvjeriti ako pogledate film na youtube. Zove se Sara Ćostović. Kćerka je Armina i Ermeline (rođene Hadžiselimović). Trenirala je u rekreacinom klubu Olimp kod trenera profesora Almira Sarića.

Znajući joj roditelje, kolege Armina i Ermelinu i njenog djeda Nečka, odlučih se da ih nazovem i lično upoznam Saru.

Sara ide u treći razred osnovne škole „Huso Hodžić“ u Tešnju.  Pitam je kakve su ocjene i kako je postala gimnastičarka:

Sve petice, a sa gimnastičkim vježbama sam počela  krajem prošle školske godine, kada je prof. Almir Sarić dijelio letke kojima je pozivao učenike da se učlane u klub „Olimp“ kako bi se bavili sportovima među kojima je i gimnastika. Roditelji su me odveli u klub. Bilo nas je prvi dan šest, kasnije tri i sada sam školu gimnastike samo ja završila. Dobila sam diplomu o završenoj školi gimnastike.

Rekao sam Sari, da sam čuo za malo suza kod dodjele diplome. Sarin odgovor sve kaže:

Što sam se više smijala sve sam više plakala!!!¸

 

A i mama Ermelina je priznala da je bilo suza radosnica roditeljskog ponosa, ali da ih je uspjela sakriti.

Iskrene čestitke Almiru Sariću za stručan i nesebičan rad sa djecom.

 

Sarin brat Ensar je košarkaš. U subotu pobjedili u Kaknju. Bez poraza su. To su oni pioniri o kojima sam pisao u dnevniku.

hg-02

Prof. Esad Bašić, Armin Čostović,  prof. Adnan Šeljmo, Armelina Ćostovoć, prof. Samko Vejsić i Sara sa diplomom

 

Sara je očito talentovana gimnastičarka. Profesor Sarić je dao maksimalno što je mogao, sada bi trebalo nači stručnjaka za dalji Sarin napredak. Imali ih u BiH i koliko su dostupni da ocijene talenat i ko može dati podršku za dalje napredovanje? Roditelji bi želili, ali njihove mogučnosti su ograničene.

Ne može ni profesor Sarić, koji je preko 6 mjeseci nesebično radio sa Sarom bez ikakve nadoknade, dati više. Sara reče da joj je, šta više i paketić kupio za Novu godinu.

Drago mi je što imamo profesore fizičkog, entuzijaste koji su nam dugo godina nedostajali, ali me žalosti činjenica da mladi nemaju iste šanse kao u drugim zemljama da napreduju i da nas obraduju bosanskim medaljama. Možda će nas samo djeca iz dijaspore predstavljati u prvo vrijeme, a kasnije?

 hg-03

Sara na strunjači i u svom domu

 

 hg-04

Porodica Ćostović, desno Ensar košarkaš, nadam se šampionske ekipe već ove godine

 

Predstavnici udruženja Prosvjetitelj iz Srebrenice u Tešnju  

Predstavnici udruženja za afirmaciju univerzalno pozitivnih vrijednosti Prosvjetljitelj iz Srebrenice  sa predsjednikom Nerminom Mujkanovićem, koordinatorom Nerzudinom Hajdarevićem,  članom Mehdinom Jakubovićem, posjetili su Tešanj i razgovarali sa Fuadom Šišićem, Esmirom Bašićem predsjednikom udruženja Klub prijatelja Srebrenice i Ibrahimom  Hukićem.

Tom prilikom su izrazili  zadovoljstvo saradnjom sa tešanjskom općinom, udruženjima građana i pojedincima i zahvalili na raznoj vrsti pomoći Srebrenici. Drugim općinama spominju Tešanj kao dobar primjer saradnje. Uručili su Plaketu  donedavnom načniku općine Tešanj Fuadu Šišiću za doprinos unapređenju i podršci povratku u region Srebrenice.

 

 hg-05

Mujkanović, Hajdarević, Jakubović, Šišić, Hukić i Bašić

 

Pored općine i Kluba prijatelja Srebrenice pomoć je pružalo i udruženje žena Naša porodica, posebno pojedinci učesnici Marša mira, zatim firma Ascom i drugi.

Izložili su svoje planove među kojima je organizacija susreta u aprilu oko 50 asocijacija iz BiH, Srbije, Crne Gore i dijaspore, kao i prijedlog buduće saradnje sa tešanjskim organizacijama.

 

 Tešanj nekad i sad

hg-06

hg-07

 

 Sa table na Gornjoj čaršiji

 hg-08

 

HUSEIN GALIJAŠEVIĆ

O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.