PIC ubija nadu

“Koja li je, Bože,

 pustoš u duši

onog što se davno

rastao s nadom…”

Abdulah Sidran

Nakon uspješnog zaključenja Daytonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine, u Londonu je 8. i 9. decembra 1995. održana Konferencija o implementaciji mira čiji je cilj bio mobilizirati međunarodnu podršku za provođenje Sporazuma. Sastanak je rezultirao uspostavljanjem  HYPERLINK “http://www.ohr.int/pic/archive.asp?sa=on” Vijeća za implementaciju mira (Peace Implementation Council  – PIC).

PIC se sastoji od 55 zemalja i organizacija koje na različite načine pružaju podršku mirovnom procesu – obezbjeđujući finansijska sredstva, dajući trupe u sastav EUFOR-a, ili direktno provodeći operacije u Bosni i Hercegovini. U PIC-u je također uključen jedan broj promatrača koji se mijenja. Londonska konferencija o implementaciji mira je također dovela do uspostavljanja Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira koji, pod predsjedavanjem visokog predstavnika, funkcionira kao izvršni organ PIC-a. Članice Upravnog odbora su: Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Predsjedništvo Evropske unije, Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska. Upravni odbor visokom predstavniku daje političke smjernice. U Sarajevu, visoki predstavnik predsjedava sedmičnim sastancima ambasadora zemalja i organizacija članica Upravnog odbora u BiH. Pored toga, Upravni odbor se na nivou političkih direktora sastaje tri puta godišnje. Upravni odbor PIC-a ima redovna zasjedanja i izdaje svoj redovni komunike.

Članom II  HYPERLINK “http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=366” Aneksa 10 Daytonskog mirovnog sporazuma visokom predstavniku se stavlja u zadatak da, između ostalog, pomogne, kada to smatra neophodnim, u rješavanju svih poteškoća koje se jave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Sporazuma.

Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 23.05.2013. godine, između ostalog, stoji:

Upravni odbor je izrazio zabrinutost zbog nedostatka napretka u realizaciji programa 5+2 i naglasio je potrebu za okončanjem programa 5+2. Upravni odbor je izrazio zabrinutost zbog stalnog izostanka napretka. Upravni odbor je pozvao relevantne vlasti i političke lidere da pojačaju svoje napore kako bi se ubrzao napredak BiH u pravcu EU… Upravni odbor oštro osuđuje nastojanja i izjave kojima se poziva na podjelu, usmjerene na dovođenje u pitanje teritorijalnog integriteta zemlje, kao i na ugrožavanje ključnih institucija Bosne i Hercegovine i državnih nadležnosti.

(Ruska Federacije nije prihvatila ovaj komunike).

Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 30.11.2013. godine, između ostalog, stoji:

Upravni odbor je pozvao sve organe vlasti da osiguraju propisno funkcioniranje institucija na državnom nivou i na svim drugim nivoima vlasti… Upravni odbor je pozvao lidere i nadležne organe u BiH da preduzmu potrebne korake da se ubrza napredovanje zemlje prema EU… Upravni odbor PIC-a je također podvukao potrebu da se u potpunosti realizira program „5+2“…

(Ruska Federacije nije prihvatila ovaj komunike).

Pomoć Visokog predstavnika je očigledno potrebna, ali u Dejtonskom sporazumu ne piše da Visoki predstavnik pomaže kada je pomoć potrebna, nego kada ocjeni neophodnim da pomogne. Članice upravnog odbora Vijeća, ne mogu postići saglasnost (Često Ruska Federacija ima drugačiji stav, a nekada ne samo ona) oko intervencije OHR-a pa stoga imaju diplomatsku odstupnicu po kojoj oni ne žele da intervenišu jer žele da bh politički lideri preuzmu odgovornost a bh institucije profunkcionišu. Pri tome je Ustav BiH, takav kakav jeste, temeljni oslonac i politička volja lidera. Političke volje lidera da grade BiH nema, prije svega onih koji stalno javno osporavaju BiH (koje gromoglasno predvodi Milorad Dodik), i to je jasno i pticama na grani. Ustav BiH je Dejtonski sporazum, sporazum koji je zaustavio rat, a zbog njegovih manjkavosti i činjenice da rušitelji BiH nisu poraženi nego ravnopravno, od prvog dana, sudjeluju u političkim odlukama koje se tiču funkcionalnosti institucija BiH, i postoji OHR.

U okviru ovakvog Ustava, bez političke volje svih bh lidera, BiH ne može naprijed. OHR treba da interveniše, da uskoči, da otkoči kako bi BiH išla naprijed. Ne očekuje se da OHR interveniše u korist Bošnjaka, nego u korist BiH, u korist svih. Na njenom bržem putu razvoja i euro-atlanskih integracija. Ali toga nema.

Ne pada mi na pamet da branim bh političke lidere, ali njihova odgovornost može i treba biti pod pritiskom unutar kruga onih koji su ZA BiH, ali ne može im se stavljati na teret i tražiti da prave kompromise sa onima koji otvoreno negiraju BiH i prizivaju njen nestanak. To nema smisla, i to bi Upravni odbor PIC-a i Visoki predstavnik konačno morali sebi priznati. Kako možete praviti kompromis sa nekim koji ide u suprotnom smjeru. Takav kompromis znači zastoj, ili čak vraćanje unazad. To nema smisla. Neka nam više ne poturaju lažnu nadu, neka nam ne prave pustoš u duši, jer nam je izgleda samo nada ostala.

 

Fuad Šišić