Poraz

“ Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja.

Gubiti na određeni način znači – dobivati.“

Ričard Bah

 

Svjetsko prvenstvo u nogometu je prilika za mnoge poraze i pobjede. Toliko sudionika na tako malom prostoru i u tako kratkom vremenu, sa toliko poraza i pobjeda, sa toliko veselja i tuge teško se može naći igdje osim na svjetskim nogometnim takmičenjima. Poraz je znak da je neko izgubio a neko pobjedio. Ali i pobjeda predstavlja isti znak. Zar nije čudno.

Oni koji su ozbiljnije pratili i koji prate nogomet, znaju da BH nogometna reprezentacija nije mogla izgubiti. Zmajevi su otputovali kao pobjednici. Oni nisu otputovali da bi se tamo dokazivali pobjedama, nego da bi po prvi puta u historiji Bosne i Hercegovini nastupali na ovom najvećem takmičenju. Nakon što su se sjajnim igrama izborili za taj nastup. Iako je ostala još utakmica sa Iranom, naši reprezentativci su predstavili Bosnu i Hercegovinu u lijepom svjetlu. Nije sve bilo kako smo očekivali, sreća nam nije bila naklonjena a ni sudije, ali ništa od toga nije problem. Naša su očekivanja inače nerealna, a naša razočarenja su uglavnom nepotrebna. Kada aktuelni svjetski prvak u nogometu, reprezentacija Španije, nakon prva dva kola mora nazad kući – to se s pravom može smatrati porazom. Ne znam kako će navijači Španije ovo podnijeti, vjerujem da im neće biti lako. Ali preživjeće.

Ipak, budimo realni, nogomet odavno nije igra – nogomet je odavno biznis i zabava. Strast navijača prema nogometu je iskorištena do neslućenih razmjera u vidu milijardi koje inkasiraju uglavnom najviše oni koji već puno imaju. Vjerovatno će i ekonomija u Brazilu imati koristi od ovogodišnjeg prvenstva, iako su građani Brazila pred ovo takmičenje pravili proteste.

Ali u subotu je prvi dan Ramazana. Priznajem da sam pomalo bio zabrinut. Svjetsko prvenstvo je privuklo toliku pažnju da je Ramazan malo ko pominjao. Stoga, ako nam je žao što nećemo pratiti još neki nastup Zamjeva u Brazilu, onda bar oni koji obilježavaju Ramazan kao svoj vjerski događaj mogu odahnuti. Inače bi, čini mi se, bili na velikom iskušenju: dati prednost Bogu ili Zmajevima, estagfirullah! Neka mi oproste ako sam pretjerao, ali čini mi se da navijačka strast nema granica, gubi se potpuno kontrola osjećaja, ljudi se jednostavno prepuste osjećajima. Stoga mislim da je Stvritelj sačuvao svoje robove ovog iskušenja, pa neka Mu sada zahvaljuju i traže oprosta.

 

Fuad M. Šišić