Amir Brka / METAR, METAR I PO

Dragoslavu Vlajkoviću
(nakon pogreba, neposredno)

Davno već je bilo kad nisam zamišljao tako,
i govorio sam životi naši iz magle da su došli,
sugerirajući da magnovenu imaju, ali ipak svrhu,
dalek, nespoznatljiv, ali ipak smisao. Da jednom
našoj ćemo tuzi, u toj slutnji, arhimedovski
oslonac naći. Davno je bilo. Odavno već ne
pokušavam niti nagađati: taj plac bosanske zemlje
sve je što pripada nama (kazujem ovo ne bez
zebnje, jer znam da se i za to prikraćen može biti).

Nisam, dakle, tako; zbunjenost svoju dobrim
polazištem smatrah. No – april je, najsvirepiji
mjesec, i evo nas pod crnim krilom koje nas
osupnu spoznanjem da se može tek metar, metar
i po sići, ako nam, sa prijestolja nebeskog,
dopuste ravnodušnī, kojima – konačno priznajmo
i to – podanici nikad ne bijasmo.

Sada, o drugačijem susretu maštam: sanjat ćemo se
još jednom, a san taj, metar, metar i po dubok, bit
će sve što od sebe smo dali, obrisi će se potom
pomiješati. I znat ćemo, od danas, vo vjeki vjekov,
kako dato nam nije frazu obnavljati romantičnu
kojom se zemlji zavještamo, niti, u patetičnoj
gesti, jedan drugome grumen njezin slati, kao što
bosanski čine poeti, zaboravljajući da izvan njina
stiha, metar, metar i po duboka, smiraja ne može
biti. Pa zato, ni za te ni za me, izvan pjesme ove
klonuće nije se zbilo.

__________________________________________

Ova pjesma napisana je 2005. godine – neposredno nakon smrti Dragoslava
Vlajkovića, profesora koji je u tešanjskoj gimnaziji mome razredu, kao i
drugim generacijama, četiri godine predavao srpskohrvatski jezik, a potom
smo dugo, sve do njegove smrti, bili prijatelji. Vlajković je rođen u Novom
Sadu 1941. godine, a umro je u Tešnju, gdje je i sahranjen.
Objavljivanjem pjesme sada, uz desetu godišnjicu profesorove smrti, želio
sam podsjetiti na ovu mnogima dragu i po mnogo čemu jedinstvenu ličnost.
Također i na jedno nestalo vrijeme – koje mi se sve intenzivnije čini kao davni
san blistave vedrine, od kojeg odmičemo u nigdinu…

O Amir Brka

Amir Brka rođen je u Tešnju 1963. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1987.). U Tešnju vodi Centar za kulturu i obrazovanje, glavni je urednik časopisa za kulturu Diwan (Gradačac), bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine 2010-2014. godine.

Pjesničke i prozne knjige: Prirodni redoslijed (poezija), 1996; Bjelina paspartua (poezija), 1997; Zavičajni muzej (poezija), 1998; Antikrist u jeziku (poezija), 1999; Monografija grada (roman) 2001. i 2004; Na pergameni lica: 100 pjesama (1990-2000) (izbor), Sarajevo, 2001; Antikristul în limba (poezija, izbor), Bukurešt, 2001; Izložba sitnih životinja (poezija) 2003; Jedan u tome skupu (poezija, izbor), Priboj, 2003; Uređujemo staru kuću (poezija), 2005; Vrijeme sretnih gradova (poezija), 2006. i 2007; Đavo na Dunavu (poezija), 2008; Dovoljno za radost (poezija, izbor; edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga BZK "Preporod" Sarajevo), 2010; Turistički vodič (poezija), 2010. i 2011; Ruševine se podupiru (poezija, izbor), 2012; Crna sveska (proza), 2014; Tačka (poema), 2015; Čuvar groblja. Pjesme sa Ćatićem (poezija), 2015; Gazi Ferhad-beže iznova u Tešnju (poema), 2016; Sa palube. Epitafi iz »Adele« (poezija), 2017; Nebeski nomad (poezija), 2019; San o gradu (poema, sa slikama Miralema Srkalovića Lale), 2020; Sa pjesnikova odra (poema), 2020; Dijalektika tmine (poezija), 2020; Dan državnosti (poema), 2020; Poeme, 2021; San mizantropa (poezija).

Kulturna i opća historija, publicistika: Rudolf Zaplata - bibliografija, 2000; Svjetlosti kasabe. Iz kulturne povijesti tešanjskoga kraja, 2002; Teatar u tešanjskom teatru (ogled), 2003; Negativna geografija (eseji, kolumne, intervjui), 2005; Jerej ili Pseudosakralni pledoaje za genocid u Tešnju (studija), 2016; O dr. Ademu Handžiću. Uz stogodišnjicu rođenja (memorat), 2017; Nisim Albahari, tragični revolucionar (studija), 2018; Kenotaf za ubijene tešanjske Rome (studija), 2022.

Proučavajući kulturnu povijest, prvenstveno tešanjsku, objavio je još 10 knjiga.

Stvaralaštvo Amira Brke prevođeno je na brojne strane jezike, a uvrštavano je i u sve značajnije bosanskohercegovačke antologije. O njegovoj književnosti objavljen je veliki broj književnokritičkih tekstova, eseja i studija, kao i šest knjiga: Vojislav Vujanović: Kozmologija riječi, poliptih o pjesniku Amiru Brki (2007.), Enver Kazaz: Jezik negativne ontologije, poetički okviri književnog opusa Amira Brke (2016.), Almir Zalihić: Poetika razdešenih detalja Amira Brke (2016. i 2018.), U svijetu bez središta (zbornik sa naučnog skupa, 2017.), Milan Garić: Zapis o Knjizi ili Sabrano pjesničko govorenje Amira Brke (2019.), Kritičari o Amiru Brki (priredio dr. Muhidin Džanko, 2020.).

Nagrade i priznanja: Godišnja nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine (2001. i 2006.); Nagrada Planjax za najbolju knjigu poezije u Bosni i Hercegovini (2003.); Nagrada "Edhem Mulabdić" za najbolju bosanskohercegovačku novelu (2004.); Nagrada "Zeničko proljeće" za najbolju knjigu u Zeničko-dobojskom kantonu (2001, 2003, 2005, 2006. i 2011.); Nagrada Fondacije za izdavaštvo (2010.); Nagrada "Skender Kulenović" za najbolju knjigu u Bosni i Hercegovini (2022.); Plaketa Općine Tešanj (2005.) i Plaketa Zeničko-dobojskog kantona (2019.).

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *