TESANJ.NET stranica grada
Prosvijećenost je čovjekov izlazak iz stanja
samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost je nemoć
da se svoj razum upotrebljava bez vođstva
nekog drugog. Ta nezrelost samoskrivljena je
onda kad njen uzrok ne leži u nedostatku
razuma nego u pomanjkanju odlučnosti i
hrabrosti da se njime služi bez tuđeg rukovođenja.
(Immanuel Kant: Šta je prosvjetiteljstvo?)
Otkako postoji ljudski rod – sa plemenskih, identitarnih, ideoloških, doktrinarnih i svih drugih različitih kolektivističkih pozicija, kao i usljed pukih vlastodržačkih pretenzija, prije svega i iznad svega insistiralo se na jedinstvu. A ono je, oduvijek bilo i zauvijek ostalo, izvor terora nad individualitetom; predstavljalo je metod i put ka uvezivanju pojedinačne egzistencije u snop – što je značilo i poništenje jedinstvenosti, svakome čovjeku date u njegovome individualitetu, njegove neponovljivosti pod svodom nebeskim, i vanjski preobražaj života čovjeka kao jedinke, kao samosvojnoga univerzuma, isključivo u energiju koju on svojim fizičkim intenzitetom pridonosi konstruiranome i projektovanom jedinstvu, vlastiti život kao žrtvu prinoseći na oltar krvoločnome Molohu.
A on, taj Moloh jedinstva, zatim, u skladu s projektom, ili sa nečijom čežnjom i težnjom ka totalnoj i totalitarnoj vlasti, po nahođenju projektanta, subjekte jedinstva može upotrijebiti ili poništiti – kako bi zadovoljena bila pervertirana psiha koja kreira jedinstvo.
Moloh, jedno uprizorenje
Ako znamo, podsjetimo: etimološki, fašizam je upravo to – jedinstvo; jer značenje mu dolazi od latinske riječi fascio, što je bio svežanj pruća sa sjekirom u sredini, kao simbol centralističke vlasti u Rimskome Carstvu, simbol čvrstine jedinstva. Toj svrsi u službu moraju biti stavljene sve pojedinačne dimenzije života: jedinka je samo dio cjeline. Vlastito mišljenje, osjećanje, htijenje i djelovanje ona mora posvetiti cjelini – kojoj će služiti dušom i tijelom, imanjem i krvlju…
A otkako sija Sunce, samo i isključivo jedno je kraljevstvo pod njime bilo: to je svaki čovjek, sin čovjekov, sa svojim životom – datim ne pukim rođenjem nego u mogućnosti uzrastanja, individualnog oljuđenja…
Govorim sinovima: otac sam vam, vi ste braća, ali jedinstvenost, svaki svoju, njegujte brižno i čuvajte po svaku cijenu. Jer samo će na taj način vaši životi imati mogućnost da putuju ka vlastitome obasjanju. Jedinstvu se oduprite – i spram onih što planski nastoje potrijeti vaše bogomdane živote, ali i pred onima koji su vlastite jedinstvenosti poništili nasjevši na tu zlehudu matricu našega svijeta. Kao i od onih, vatrenih očiju, što su umislili da su u svijetu čovjekovu mesijanski navjestitelji sâmē božanske bîti.
Tvoja osobnost, tvoja jedinstvenost, tvoja samosvojnost, kazujem sinu i sinu, sve je što imate. U jedinstvu, kakvom god, ako na nj pristanete, bit će smrt u životima vašim, njihovo samoskrivljeno poništenje. Prevelik je i predubok svijet, u njemu je vaše mjesto, neka vam ga ne oduzmu oni što o tome ništa i ne slute.
Bdijući nad svojom posebnosti, čuvat ćete jedinstvenost svijeta.
(Iz dnevničkih bilježaka, 30.9.2016.)
