TESANJ.NET stranica grada
Srbija odgovorna jer je prekršila Konvenciju o genocidu
time što nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spriječi genocid.
Presuda Suda u Hagu, 27.02.2007. godine
Republika Bosna i Hercegovina je podnijela tužbu protiv Srbije i Crne Gore 1993. godine, u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. U optužnici je izričito navođena sistematična praksa etničkog čišćenja Bosne i Hercegovine. Saslušanja u procesu protiv Srbije počela su u februaru 2006. godine. Posljednje ročište održano je 9. maja 2006. godine a presuda izrečena 26. februara 2007. godine. Međunarodni sud pravde je presudio da je Srbija odgovorna jer je prekršila Konvenciju o genocidu time što nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spreči genocid, a potom nije kaznila niti predala učinioce Haškom tribunalu. Ali ne može biti smatrana odgovornom za genocid počinjen u Srebrenici od strane snaga Republike Srpske, jer “nije počinila genocid ni preko svojih državnih organa, ni preko svojih zvaničnika”. Poslije ovog suđenja, Srbija je postala prva zemlja koja je po ocjeni suda prekršila Konvenciju o genocidu.
U to vrijeme, u vrijeme kada je presuda objavljena, u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine su sjedili: Haris Silajdžić, Željko Komšić i Nebojša Radmanović. Nakon toga, 2010. godine u Predsjedništvo dolazi Bakir Izetbegović, uz Nebojšu Radmanovića i Željka Komšića, a 2014. godine ostaje Bakir Izetbegović a dolaze Dragan Čović i Mladen Ivanić. Koji od ova tri sastava Predsjedništva Bosne i Hercegovine su zaista mogli donijeti odluku o pokretanju revizije i dati novi mandat agentu koji će predstavljati Bosnu i Hercegovinu ne znam, ali su svi imali šansu. Čini se da je umjesto takve jedne proceduralno i moralno logične odluke usljedilo zatišje, izgubljen je fokus, dnevnopolitički taktički diskurs je bio dominantan kod probosankih političara a ne strateški smjer države Bosne i Hercegovine.
U isto vrijeme, oni koji su odlukom Suda u Hagu proglašeni krivim i odgovornim (institucije RS-e) i oni kojim je utvrđeno da su mogli a nisu spriječili genocid (Republika Srbija), nastavili su strateški djelovati. Kontinuitet negiranja genocida, delegitimiziranje Suda u Hagu, veličanje presuđenih ratnih zločinaca od strane službene politike, izjednačavanje krivnje i potpuno relativiziranje agresorske politike i politike odbrane doveo je do apsurdne situacije.
Ta apsurdnost se ogleda u činjenici da jedan član Predsjedništva Bosne i Hercegovine zastupa interese Republike Srbije a ne Bosne i Hercegovine. I to ne radi tajno kao što su to neki radili devedesetih godina prošlog stoljeća. To radi jvno i s ponosom. Diči se time da radi to što radi u interesu svoje nacije, a to obzirom na poziciju na kojoj sjedi znači da se diči i time što ruši svoju državu Bosnu i Hercegovinu. Drugi član Predsjedništva Bosne i Hercegovine se diči što može „mudrovati“ između dvojice, što misli da je mudro sakriti se iza igre riječi i forme na račun više od 100.000 nevino ubijenih ljudi. Treći u nemoći, ne mogu kazati neznanju a možda je i to, u borbi za Bosnu i Hercegovinu donosi odluke izvan njenih institucija jer ih ne može donijeti unutar Predsjedništva. Ali to tako ne ide, jer “Sud smatra da sadržaj ovih pisama pokazuje kako nikakvu odluku nisu donijela nadležna tijela, u ime Bosne i Hercegovine kao države, u pogledu zahtjeva za reviziju Presude od 26. februara 2007. godine u slučaju primjene Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida“, navodi se u pismu iz Haga.
Ostaje još samo nada da možda Philippe Couvreur, pisar Međunarodnog suda u Haagu, nema ovlaštenja da o ovom proceduralno odluči, te da Sud u Hagu to naknadno konstatuje i donese drugačiju odluku. I ostaje nada da će oni koji vode Bosnu i Hercegovinu doći pameti.
