Raazum

Razum

“ Tko nema razuma, dade se zavesti,
zaslijepeti i od drugih upotrijebiti kao sredstvo.
Slobodan je i nezavisan samo onaj koji misli.”

Ludwig Andreas Feuerbach

Razum je vezan za sluh i vid, za spoznaju, za dokaze. A tek znanje. Onom kome je znanje darovano taj je dobio blago neizmjerno. Sean Carrol, kozmolog i profesor fizike s uglednog univerziteta California Institute of Technology (Caltech), tvrdi da je život poslije smrti, ideja koju promovišu brojne svjetske religije, fizički nemoguć. Svijest je, na vrlo elementarnom nivou, niz atoma i elektrona koji proizvode ono što nazivamo umom. Zakoni fizike ne dozvoljavaju tim česticama da funkcionišu na taj način nakon ljudske smrti, smatra Carroll.

“Ideja da neka vrsta svijesti postoji nakon što naša tijela umru i raspadnu se na atome koji ih konstituiraju ima jedan velik, nepremostiv problem. Naime, mi potpuno razumijemo zakone fizike koji određuju naš svakodnevni život i ne postoji nijedan način da ti zakoni dozvole “preživljavanje” informacija pohranjenih u našim mozgovima nakon smrti“, napisao je Carroll za Scientific Americani.

Polazeći od mišljenja da većina ljudi razmišlja o nematerijalnoj duši koja nastavlja život nakon smrti, Sean Carrol postavlja pitanje: „Kakav oblik uzima ta duhovna energija, i kako to funkcioniše sa našim običnim atomima?“ Nakon toga daje odgovor na postavljeno pitanje: „Ne samo da je nova fizika potrebna, već dramatično nova fizika. Ne može se naći nova kolekcija “duhovnih čestica” i “duhovnih sila” koja stupaju u interakciju sa našim redovnim atoma, jer bi ih otkrili u postojećim eksperimentima (u okviru naučno otkrivenih postojećih zakona fizike).“

Pitam se šta bi Imanuel Kant danas kazao o razumu? Da li bi ostao pri tvrdnji da se um, kao moć najviših misaonih ideja, kada prekorači granice iskustva, tj. razumski spoznatljivog svijeta, zapleće u neriješive teškoće? Vjerujem da bi tako bilo. Jer čovjeku je dato malo znanja. Nauka je mnoge zakonitosti života i funkcionisanja kosmosa otkrila, i još će mnogo toga otkriti. Pitanje je za koje tvrdnje će to biti dovoljno? Zar informacije moraju „preživjeti“ u našim mozgovima nakon smrti? Zar se ne može dogoditi transmisija tih informacija na nama nepoznato mjesto i nama nepoznat način prije smrti? Zar nas te informacije ne mogu čekati tamo negdje? Pa ako informacije s našeg mobitela mogu u svakom trenutku biti na drugom kraju Zemlje pohranjene a da mi to ne znamo, tehnikom koju je čovjek napravio, šta se tek može očekivati da se dogodi sa informacijama pohranjenim u našim mozgovima od strane Stvoritelja materijalnog svijeta i zakonitosti po kojima funkcionira, onog što znamo i onog što ne znamo? Čovjek je pozvan da razmišlja, da istražuje, da koristi razum, da razmišlja o dokazima koji se nalaze u nama i oko nas. Ne bi trebao čovjek sam sebe ograničavati sticanjem novog znanja, naprotiv – polje nepoznatog se povećava.