TESANJ.NET stranica grada
Gledao sam kako, očajni, gađaju ih kamenjem,
tê nesretnike koji koriste bojeve puščane metke
A progonili, plinom i kamom ubijali su im pretke,
pa pomislih: smrt je njinim temeljnim znamenjem
I pitah se: zar može i takvo ljudsko stasati iskustvo
da život sâm smatra se pojavom bezvrijednom…?
Ili su naivne ove riječi, tek moje naklapanje pustō,
jer slušao sam i drukčije misli, i ne samo jednom,
da povijest čovjekova, po sebi, ničemu ne vrijedi,
nacrta višnjeg da ona samo bljedunjavi je odslik
iz kojeg, usmrćenjem općim, izbavljenje slijedi
Strasno, nad kobnim gumbom već drhturi ruka:
ekstremitet zanosa kojemu predan je fanatik
što svijet će ovaj da iskupi od milenijskih muka
(27.5.2018.)
