I onda na javi kad je, uznemiren mutno ako spî,
na osami je li blažen, ili trivijalno da je smêtān,
konstantno je u sluhu mu šumni, prigušeni stih
Bizaran je: Šetnja oko Tešnja, a u Tešnju šejtan
Kognitivne potencije bespomoćne pred tim stoje,
osvijestit se neće moći izvor ove tamne misterije:
Šetnja oko Tešnja, a u Tešnju šejtan – refren to je
gdje jezgro se nadnaravnog u vrtlogu vješto krije
No možda je ipak zbiljski impuls poetine opsesije,
stoga tu je i bojazan za sudbinu njegovoga grada:
da pod krinkom uzvišenog demonsko se kolo vije
Šejtan – Tešanj, ta sintagma baš se strasno sklada,
a muzika – logički nejasna – sâmā bît je poezije,
ponajprije kad otajstvo u cijelosti riječima ovlada
(31.5.2018.)