Prikladan spomenik naumili smo za se sazdati,
te zdušno u zemlji crnoj kopamo vlastitu jamu
U čudu drugi se našli: ne razumiju našu čamu,
i da ne mora znamenje svako oblak da dohvati
Ne znamo kamo smo dospjeli uz sudbinu svetu,
ali dolje smo znatno brojniji, barem to je jasno
Gòre graditi spomen bilo bi od živih pristrasno,
kao da survao se avion, a putnici su ipak u letu
Zahvalni bit će naši mrtvi – i jedino to je važno,
varka je druga vizija, i obećanje svako je lažno,
glavu ni djeca naša neće iz spomen-jame dizati
A tada ćemo pjesmom gorko oko jame naricati,
ne poput drugih: skarednu himnu životu sricati
Čelična u nas je volja, mi mrtve nećemo izdati