Kampanja

Nije li politika zapravo samo vještina da se laže u pravi čas.”
Voltaire

Voltaire (ili François Marie Arouet), francuski književnik, istoričar i filozof je izrekao gornju misao prije 250 godina. Ona je aktuelna i danas. Ona je uvijek aktuelna. Ali u isto vrijeme trebalo bi da politika bude briga za dobro građana, naroda. Vjerovatno postoje principijelni ljudi u svim strankama ali to ne dovodi do stanja u kome bi se moglo kazati za bilo koju stranku da je principijelna. S druge strane, publika koja je do jučer zviždala već sutra može aplaudirati istim ljudima. Stoga je potrebno gledati na ono što se događa u životu, a ne samo ono što bi željeli da se dogodi.

A nema sumnje da bi željeli da dođe do stabilnosti, da niko ne osporava Bosnu i Hercegovinu i njenu unutrašnju strukturu, da su parlamenti mjesto argumentirane rasprave za pravednije zakone u korist svih građana a ni protiv jednog naroda, da su institucije nepristrasnije i efikasnije, da je mnogo manje korupcije, da sistem obrazovanja omogućuje dolazak generacija okrenutih budućnosti na istinitim iskustvima bolne prošlosti, da sistem zdravstva omogućuje najbolju uslugu svakom stanovniku Bosne i Hercegovine u najbližoj zdravstvenoj ustanovi, da penzioneri ne brinu hoće li moći sebi kupiti lijekove, platiti račune ili kupiti za normalnu dnevnu ishranu, da su porezi niži a poslodavci i radnici zadovoljniji,…

Neko je davno kazao kako je nevolja s političarima u tome što previše govore, premalo slušaju i uopće ne stižu da misle. Kako god, svaka vlast je manje zlo od anarhije. Izbori su mehanizam u rukama građana. Bar postoji neki mehanizam kojim se vlast može mijenjati. Ali i ponuditi bolji izbor. Čini mi se da su svi dosadašnji izbori (na državnom nivou pa i entitetu FBiH) bili više glasanje protiv onih koji su nosioci vlasti u tom mandatu nego glasanje za one koji nude prave odgovore za naredni mandat. Jer svih ovih godina nije pronađen pravi odgovor. Bosna i Hercegovina je zaključana zemlja. Nameće se taj odgovor. Postoji nada da će je neko otključati, pronaći odgovor i ponuditi na izborima, dobiti podršku i na njemu istrajno raditi.

A do tada, ostaju nam prejake boje. Jedan dan se zeleni, drugi dan se crveni, treći dan…kao dječija pjesmica o trešnji iz obdaništa. Neki čak opravdano sumnjaju da je stanje u nekim sredinama onako kako je još Staljin kazao: „Dovoljno je da ljudi znaju da su bili izbori. Ljudi koji su glasali ne odlučuju ni o čemu. Oni koji broje glasove odlučuju o svemu.“ Ali ne treba ni generalizirati. Razlike postoje. Na građanima je da ih prepoznaju. Bez emocija, ljutnje, ma koliko bilo teško ali svako mora preuzeti odgovornost. Ne treba imati prevelika očekivanja ni od koga ali nekome treba dati podršku. Bilo bi mnogo bolje i mnogo lakše da su na izbore izašle samo dvije probosanske stranke. Ali oni koji se bore za vlast ili koji se bore da u vlasti ostanu ne misle tako.

Postoje ljudi koji rade odgovorno i čestito svoj posao. Često slika lidera na vrhu ostavlja u percepciji građana sliku o svima. A nije tako. Nije nikada ni bilo. Ne treba biti nikome opravdanje ali ne treba ni zanemariti kontekst. Bosna i Hercegovina je (bila) toliko razorena, podijeljena i raseljena. Institucije Bosne i Hercegovine su nerazvijene, birokratizirane i korumpirane. Unutar njih sjede i službenici koji rade direktno protiv Bosne i Hercegovine. Vlast u Bosni i Hercegovini imaju i javni funkcioneri koji rade u korist susjednih država a na štetu sopstvene. U vlasti ima dosta i nedovoljno osposobljenih i samodopadnih onih koji rade (često nedoovljno dobro) u korist Bosne i Hercegovine. I onih koji sve dobro sebi prisvajaju i samo sebe ističu. Postoji i odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine, i postoji stalna neizvjesnost i prijetnja pretvorena u svakodnevnu svađu. Sasvim sigurno nije nimalo lahko onom ko misli svojom glavom sve to razabrati i vidjeti da pored svega postoji neki rast, i postoji neko sporo kretanja negdje.

Nije teško reći da treba birati bolje a ne gore. Teško je samo znati ko su bolji a ko su gori. Jer kao što od dobrog ima bolje, tako i od lošeg ima gore.