Raduje me ono što nisam, ne ono što učinio jesam
Tako ćutim u ovoj noći, u tu čudnu brojku motreći
Mnogoga bih se, večeras, svesrdno poželio i odreći,
a sve kad bih i pobrajao, u neveliku stalo bi pjesan
Od rijetkih ja sam rođenih pod sretnom zvijezdom,
jer nisam se odveć smještao u svijet koji je vanjski,
gdje gest moj svaki u trenu je istome bivao lanjski:
očuvao sam se u sebi, spleten sa svojim gnijezdom
Perjem anđela zakriljen, punim sam plućima disao,
davno spoznavši kroz svemir da plovi tajni smisao,
ali da nije u bezumnosti, s kojom je i na me prežao;
od nje sam strepio – ustrajno uzmicao sam i bježao
Ipak, vječno i ništavno splitalo se već i u krvotoku,
no, osmjehnuo se On blaženim migom u tvom oku
(25.10.2018.)