TESANJ.NET stranica grada
Patio je zbog onog što su uradili devedesetidruge,
kad je na tenku i u njegovo rodno selo stigao gost,
oca i brata tad su mu svezane u logor smrti odveli,
a sve počinio je onaj koji bješe mu komšija i dost:
stradanja, bezumni zločini, gle strašne li sada tuge,
pa kako čovjek da se pri zdravom razumu iscijeli?
Pjesnik, dakle: lud ionako, on ne mogaše drukčije
nego da, izbezumljen, sve tumači iz optike vučije,
i razglasio je tada kako prezire od njih baš svakog
Udes mu bijaše turoban, i možda je u tome razlog
što je, ne mogav skriti, očajan, poremetio pameću,
priklonivši se onome što herostrati svima nameću
Ne bijasmo prijatelji, ali dobro sam ga poznavao,
otimao je, a ništa od sebe nikom nikad nije davao,
i svako kog je oslovio zbog nečega mu bijaše kriv
Nezgrapan, pogrbljen, u licu i kosi žut, potom siv,
drugačije mišljenje uvijek bi da ga žestoko iritira,
jer zahtijevao je pijedestal sa kojeg on sve diktira
Klonih se susreta, a ipak mi se riječ jedanput otela
i podsjetio sam ga tad na nezaobilaznog Aristotela
po kojem ne možeš prezreti ljude ako si i ti čovjek
a da ne omrzneš i sebe otkad si rođen i sve dovijek
Umro je nestar, usamljen sasvim, mnih: i nesretan,
a sad razumijem da je slobodan, od ljudi nesmetan
(14.10.2019.)
