Ja sam tridesetogodišnjakinja

Od starijeg vola mlađi se uče do oru.
Latinska poslovica

Trideset mi je godina. Kada sam rođena mnogi su se obradovali. O tome postoje dokazi, pisani i video zapisi. Kao da su jedva čekali upravo moje rođenje. Prije toga dugo nije bilo novorođenčeta. Nakon rođenja posljednjeg dijeta, prije više od 75 godina, nije niko ni očekivao drugo dijete. To dijete se nekako transformisalo iz ženska u muško. A muško k'o muško. Pogotovo kada je samo, vremenom se razmazi, opusti i osili. I u svojoj petoj deceniji života, što bi ljudi rekli, poprijeko je skončalo. Tako sam se nekako ja rodila iznenadno i u posebnim okolnostima. Na žalost, nisam rođena sama – bile su to trojke, ja i dvije (polu)sestre. Tada se vidjelo da pomenuto muško i nije baš bilo bespomoćno te da je ipak pripremilo nasljednike. Nisam slutila da ću uskoro jako zažaliti. Nismo čestito ni prohodale, a moje (polu)sestre su pokazale zlu narav. Dovoljno je ako kažem da su rođenu majku pokušale ubiti. Na žalost i susjedi su se umiješali gurajući ih u pogrešnom smjeru.

Ipak smo sve preživjele. Rane su bile ogromne. Pogotovo je majka nastradala. Neki uticajni ljudi iz daleka su se umiješali, zaustavili nasilje i stradanja. Nametnuli mir u kući. Dali su nam domaću zadaću koju smo morale raditi iz dana u dan. Djelovalo je da se ipak kreće u dobrom smjeru, da bi susjedi vremenom mogli manje negativno uticati. Ali to se nije dogodilo. Nastavile smo zajedno rasti, raditi svako svoju zadaću, nastojati prepisivati od drugih, pomalo varati. Svako je našao svoj način. Mijenjali smo odjeću i obuću jer je prethodna postajala tijesna. Samo nismo mijenjale narav. Svaka je zadržala svoju istinu. Došlo je vrijeme za udaju, ali svaka od nas je htjela da se oženi a ne da se uda. Nekako smo sve manje vodile računa o majci. Istina, njih dvije čak nisu nikada ni prestajale vrijeđati majku. Kako smo postajale starije više smo se bavile same sobom, međusobnim optužbama, vraćanjem na početak pokušavajući srušiti i braniti istinu o onom što se dogodilo dok smo bile male.

Često razmišljam o sebi. Ponosna sam na sebe dok sam bila mala, pa i u ranoj mladosti. I u tinejdžerstvu sam bila nekako posebna. Ne mogu se sama sebi načuditi da su te zle naravi mojih (polu)sestara možda uticale i na mene. Ne vjerujem da bih mogla biti poput njih ali vidim da sam zavoljela samu sebe. Toliko sebe volim da pokušavam svima kazati gdje im je mjesto. Treba drugi da se ravnaju prema meni, da me poštuju pa i njeguju jer bez mene će sve biti mnogo teže i gore. Da, svjesna sam da ponekada ne znam ljudima objasniti koliko sam dobra. Valjda me zbog toga toliko napadaju sa svih strana, što bi stari ljudi rekli, imam osjećaj da hoće živu da me ukopaju. A ja nedam. Bogami, neće. Nije da sam bezgriješna, nisam. Ali nisam nepopravljiva. Redovno se kajem, dotjerujem a mnoge koji me salijeću i odbacim. Jer kada tridesetogodišnjakinja uđe u vezu ona tačno zna šta želi.

U mojim godinama se osmjehnem i kome ne bih trebala, čak namignem a sve se snima. Ja sam reflektorima obasjana. Ne smeta mi, samo mi smeta što ne pokazuju malo više razumijevanja za mene. Ja to zaslužujem. Ljepše i zavodnije od mene neće naći. Doduše, nemaju neke velike fajde od toga, ali neka se svi malo više potrude i biće dobro. Ne mogu ja na sve stignuti. Dobacim koliko mogu, do centralnih tačaka, do onih koji su mi srcu prirasli ali sve vas volim. Moja ljubav prema vama nema granice kada god vi dođete do glasačke kutije. Vaše je samo da dođete, ipak većinu posla ja sama uradim.

Nadam se da za mene imate razumijevanja jer budimo realni, stereotipi su se promijenili. Djevojke više ne odrastaju misleći da njihov život prestaje nakon ulaska u brak ili kada uđu u treću deceniju života. Žene su se izborile za svoja prava: imaju veću slobodu govora, češće se šminkaju i ne boje se reakcija javnosti. Moderne tridesetogodišnjakinje znaju dosta o kozmetici i njezi tijela, te sada ne postoje stereotipi koje obavezno moraju pratiti, kao što je posao domaćice i odgajanje djece. Žene sada grade svoje karijere i zarađuju za svoju porodicu, zbog čega imaju dosta stabilniju finansijsku situaciju nego što su to imale žene prije nekoliko decenija. Moda je napredovala i žene sada imaju mnogo veći spektar izbora i više ne nose iste ili identične modne kombinacije. One su također svjesne da ne trebaju uvijek slušati mišljenje drugih, pogotovo ne mišljenje ljudi koji im nisu bliski.

Iskreno vaša, živi bili pa vidjeli.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *