PISMO ZA AMIRA BRKU

pjesnika, kreatora, lidera i iskrenog čovjeka

Bogatu i uspješnu internacionalnu karijeru Amir je napravio gotovo ne napuštajući Tešanj. Njegov kosmopolitski duh mogao ga je odvesti bilo gdje, i svagdje u svijetu bio bi dobrodošao, jer svijet treba pokretače, kreatore i lidere. Oni su izvor novine, ideja i beskrajnog podstreka za sredinu. Ta vrsta ljudi je izuzetno rijetka.

Svoj kosmopolitski duh iskoristio je kao pravi istraživač. Istraživački uzorak upravo mu je bila mala sredina u kojoj se rodio i gdje i dan-danas živi. U svojim djelima on je posmatra, analizira, radi sinteze, a bez smetnje po uzorak. Kao živo biće, i ovaj uzorak se razvija, raste i nastavlja da proizvodi nove izazove, nove ideje, transformišući se tako u neiscrpnu inspiraciju.

Amir je i prisan, osjećajan čovjek. Jednom su, na primjer, moja familija i komšiluk imali problema od strane grupe huligana koji su sa Tepeta bacali kamenje na kuće u Zvečaju. Vjerovatno zbog svog položaja, kuća moje familije bila je najviše na udaru. Popucalo je mnogo crepova, a postojao je rizik i od ličnih povreda. Roditelji su mi se više puta požalili na te sumanute aktivnosti. Kako ne živim u Tešnju od svoje 18-te godine, nisam mogao da neposredno pomognem, ali imao sam Amira kao jednog od malobrojnih prijatelja u gradu. Pozvao sam ga telefonom i zatražio prijateljski savjet. Nakon što je prvo sočno opsovao, poslije male stanke predložio mi je da mu napišem email opisujući detalje ove neprijatne situacije. U roku od par dana, huligani su bili uhvaćeni, a moji roditelji i komšiluk nastavili su da žive u miru, kao što su živjeli desetljećima prije toga. Nismo nikad govorili o detaljima ove akcije, već bismo se vidjeli kao i obično, popili bismo ponešto, dogovarali novu izložbu ili javnu tribinu, govorili o novim knjigama koje je Centar izdao, kao i o budućim akcijama te ustanove. Život ide dalje, sa novim prioritetima.

Kad smo se posljednji put vidjeli, a to je bilo nedavno, obojica pomalo izgužvani od vremena i pod teretom svakodnevnih obaveza, nasmijali smo se po običaju i obradovali jedan drugom, pa sjeli za sto u njegovoj kancelariji u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju. Kao i uvijek, riječi su krenule same od sebe, nastavljajući tamo gdje smo se zaustavili kad smo se vidjeli posljednji put. Govorili smo o svemu i svačemu, ubrzano, kao da igramo brzopotezni šah, u strahu da neće biti dovoljno vremena da jedan drugog obavijestimo o svim novostima u terminu koji nam je nametnut od privatnih do poslovnih obaveza. Amir mi je tada opet kroz razgovor poklonio nekoliko knjiga, što svojih što onih izdatih od strane Centra. Plodna kreativna sredina i Amirova neiscrpna energija učinile su impresivnom i izdavačku djelatnost jedne tako male zajednice. O njegovom radu razgovaram i sa prijateljima. Jedan od njih pitao me je: “Da li je Amir svjestan koliko njegov rad vrijedi?”

Pri ovom susretu Amir mi je, onako neobavezno, ispričao i jednu simpatičnu, ali i indikativnu zgodu. Iako je dovoljan sam sebi i nasamo sa svojim mislima, njemu se u kafeu često pridruži poneki poznanik. Prekinut u samoći i razmišljanju, Amir mu se obrati riječima: “Što si sjeo pored mene? Koji ću ti ja u životu? Nađi nekog zabavnijeg!” Tako oni odu pomalo povrijeđeni, a Amir nastavi da sjedi neremećen.

Često sam Amira pitao zašto nije otišao iz Tešnja u veći grad, misleći u najmanju ruku na Sarajevo. On mi nikad nije dao neki pravi odgovor. Što sam stariji, ipak, sve ga više razumijem. Parafraziraću jednog čuvenog pisca koji bi na ovakvo moje pitanje dao sljedeći odgovor: “Ne moraš obići cio svijet da bi našao cilj i smisao života. Ponekad se to nalazi pored tebe, a ti treba da budeš izuzetno sposoban da to što ranije u zemaljskom životu prepoznaš.”

Grad treba biti počastvovan što za svog stanovnika ima takvu osobu, velikog pjesnika prije svega, ali i hroničara, analitičara i izuzetno kompetentnog kreatora kulturnog života ove specifične male sredine. Premda ga možda ne razumije uvijek u potpunosti, grad ga mora poštovati, jer on je to zaslužio rezultatima koje je do sada ostvario. Iako nije uvijek slatkorječiv, on je osoba koja zna da realizuje ideju do finalnog proizvoda, nešto što je već mnogo, mnogo puta potvrdio.

Osporavatelji njegovog rada, ako takvih uopšte i ima – to su obično oni koji više vole da gledaju u tuđu avliju, zanemarujući pri tom svoju.

Čestitam ti, Amire, i ovom prilikom, na tvojoj intuiciji, tvom radu i na tvojoj istrajnosti. Tvoja nekonvencionalost je upravo tvoj brend, po tome si prepoznatljiv. Oni koji s time imaju problema – trebali bi prvo sebe da preispitaju, pa onda da komentarišu tvoj rad. Vaga ima dva tasa: ako se nešto mjeri, mora da postoji nešto i sa druge strane.

Radujem se našem sljedećem susretu, kad god to bude, misleći vremenski, a znam da ćeš mi imati nešto novo kazati i pokazati, i da ćeš, kao i uvijek, biti pun novih ideja. A koliko će nas vrijeme do tada još pogužvati, na to nećemo obraćati pažnju.

Lijep pozdrav iz Kembridža,

Tvoj Tonko

29. august 2020. godine