Yugo45

Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio,
već da bi nov život u nama probudio.

Herman Hessee

Predsjednik susjedne drave, gd-in Zoran Milanović je uporedio Bosnu i Hercegovinu sa neuspjelim brandom automobila Yugo45, jer ju je, tvrdi Milanović, Daytonski sporazum takvu napravio. Uz to, g-din Milanović ne vidi problem po Bosnu i Hercegovinu u Miloradu Dodiku nego u Željku Komšiću. Moram priznati, iako ne bi trebalo, g-din Milanović me iznenadio. Nekako sam naivno očekivao da će dolazak g-dina Milanovića umjesto g-đe Grabar-Kitarević na čelo susjedne Hrvatske promijeniti na bolje odnos države Hrvatske prema državi Bosni i Hercegovini. Na žalost, negativan trend i intenzitet pritiska na Bosnu i Hercegovinu je nastavljen. Može se kazati da je intenziviran neprikladnim rječnikom, odnosno uvredljivim rječnikom. Dok je Grabar-Kitarović pokušala naglašeno anatemisati Bošnjake (muslimane), g-din Milanović to radi sada prema Bosni i Hercegovini.

To što Bosna i Hercegovina g-dinu Milanoviću djeluje kao neuspjeli automobilski model Yugo45, ma koliko bilo teško, nekako bi se moglo i razumjeti bez obzira na neprimjerenost diplomatskog rječnika. Ali uzrok koji je identifikovan je zamjena teza. Nije g-din Željko Komšić taj koji uzrokuje tu sličnost nego upravo sagovornik g-dina Milanovića – Milorad Dodik. Uprkos činjenici da g-din Željko Komšić kao član Predsjedništva BiH, Hrvat po izjašnjenju, zadovoljava ustavne kriterije ali ipak ne predstavlja izbornu volju većine Hrvata u Bosni i Hercegovini, posebno ne u Hercegovini, ne može biti razlog njegovoj eliminaciji. Željko Komšić nije hrvatski nacionalista, ali nije ni neko ko radi za Bošnjake. On je čvojek koji je branio i brani Bosnu i Hercegovinu (po mom ukusu možda ne najbolje), ali je čovjek građanske orjentacije i radi na tome da Bosna i Hercegovina bude pravna država, slobodna i ravnopravna za sve njene građane i narode na cijelom području Bosne i Hercegovine.

Problem nastaje jer je to, ma koliko bilo civilizacijski normalno i humanistički opravdano, očigleno u suprotnosti sa političkom voljom najvećeg broja izabranih predstavnika Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, i očigledno je da takva volja ne omogućava da se iskoriste prednosti Dejtonskog ustava Boosne i Hercegovine. Naprotiv, takva volja koristi slabosti Dejtonskog ustava i urušava institucije Bosne i Hercegovine a bosanskohercegovačko društvo vodi u beznađe. Dakle, trebalo bi mijenjati Dejtonski ustav. Ne zbog Željka Komšića, ili zbog Hrvata, nego zbog Bosne i Hercegovine i svih koji u njoj žive. Jer mnogo je nepravde u Bosni i Hercegovini koja potiče upravo iz pogrešne perspektive, iz ekskluziviteta, iz naglašene posebnosti koja se upotrebljava i zloupotrebljava kako ko koliko i gdje stigne.

Ali izvorni problem u Bosni i Hercegovini nije nastao u njoj samoj. On je osmišljen, unesen i realizovan u Bosni i Hercegovini kao velikonacionalni projekti iz Beograda i Zagreba. Uz prećutnu i otvorenu povremenu podršku nekih međunarodnih krugova. Bosna i Hercegovina iznutra nija našla pravi način niti pravu snagu da se tome odupre, i to ide na dušu nama u Bosni i Hercegovini. Ali transformacija državne politike Republike Hrvatske kroz službenu posjetu Milorada Dodka kao predstavnika Srba u Bosni i Hercegovini kod Predsjednika Republike Hrvatske razbila je i posljednju nadu da Zagreb, iako je postao formalno dio EU, nije napustio plemensku logiku s kraja prošlog vijeka po kojoj predstavnici dva veća naroda u tri države (Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina) treba da dogovore sudbinu trećeg naroda koji za njih i nije neki narod. Posljednjih 100 godina se tu u tim ekstremnim nacionalističkim politikama ništa nije promijenilo. Nema tu više ni lijeve ni desne političke orjentacije, ni građanskog pogleda na društvo, tu postoji samo jedan ekskluzivni, samoumišljeni, arogantni, udruženi zločinački poduhvat koji sada političkim sredstvima kreiraju Milorad Dodik i Dragan Čović iznutra, iz Bosne i Hercegovine a zatim dobijaju za to podršku i snagu iz Beigrada i Zagreba.

Zato ne treba nikako biti naivan da se radi o predizbornim aktivnostima kako bi nacionalisti odbili koji glas više, radi se o nastavku razbijanja Bosne i Hercegovine svim sredstvima uz prećutnu saglasnost međunarodne zajednice. Da, uz istovremeno velike riječi (za naivne) kako je Bosna i Hercegovina neupitna ali bez ijedne konkretne akcije koja to i podržava.


O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *