Yugo45

Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio,
već da bi nov život u nama probudio.

Herman Hessee

Predsjednik susjedne drave, gd-in Zoran Milanović je uporedio Bosnu i Hercegovinu sa neuspjelim brandom automobila Yugo45, jer ju je, tvrdi Milanović, Daytonski sporazum takvu napravio. Uz to, g-din Milanović ne vidi problem po Bosnu i Hercegovinu u Miloradu Dodiku nego u Željku Komšiću. Moram priznati, iako ne bi trebalo, g-din Milanović me iznenadio. Nekako sam naivno očekivao da će dolazak g-dina Milanovića umjesto g-đe Grabar-Kitarević na čelo susjedne Hrvatske promijeniti na bolje odnos države Hrvatske prema državi Bosni i Hercegovini. Na žalost, negativan trend i intenzitet pritiska na Bosnu i Hercegovinu je nastavljen. Može se kazati da je intenziviran neprikladnim rječnikom, odnosno uvredljivim rječnikom. Dok je Grabar-Kitarović pokušala naglašeno anatemisati Bošnjake (muslimane), g-din Milanović to radi sada prema Bosni i Hercegovini.

To što Bosna i Hercegovina g-dinu Milanoviću djeluje kao neuspjeli automobilski model Yugo45, ma koliko bilo teško, nekako bi se moglo i razumjeti bez obzira na neprimjerenost diplomatskog rječnika. Ali uzrok koji je identifikovan je zamjena teza. Nije g-din Željko Komšić taj koji uzrokuje tu sličnost nego upravo sagovornik g-dina Milanovića – Milorad Dodik. Uprkos činjenici da g-din Željko Komšić kao član Predsjedništva BiH, Hrvat po izjašnjenju, zadovoljava ustavne kriterije ali ipak ne predstavlja izbornu volju većine Hrvata u Bosni i Hercegovini, posebno ne u Hercegovini, ne može biti razlog njegovoj eliminaciji. Željko Komšić nije hrvatski nacionalista, ali nije ni neko ko radi za Bošnjake. On je čvojek koji je branio i brani Bosnu i Hercegovinu (po mom ukusu možda ne najbolje), ali je čovjek građanske orjentacije i radi na tome da Bosna i Hercegovina bude pravna država, slobodna i ravnopravna za sve njene građane i narode na cijelom području Bosne i Hercegovine.

Problem nastaje jer je to, ma koliko bilo civilizacijski normalno i humanistički opravdano, očigleno u suprotnosti sa političkom voljom najvećeg broja izabranih predstavnika Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, i očigledno je da takva volja ne omogućava da se iskoriste prednosti Dejtonskog ustava Boosne i Hercegovine. Naprotiv, takva volja koristi slabosti Dejtonskog ustava i urušava institucije Bosne i Hercegovine a bosanskohercegovačko društvo vodi u beznađe. Dakle, trebalo bi mijenjati Dejtonski ustav. Ne zbog Željka Komšića, ili zbog Hrvata, nego zbog Bosne i Hercegovine i svih koji u njoj žive. Jer mnogo je nepravde u Bosni i Hercegovini koja potiče upravo iz pogrešne perspektive, iz ekskluziviteta, iz naglašene posebnosti koja se upotrebljava i zloupotrebljava kako ko koliko i gdje stigne.

Ali izvorni problem u Bosni i Hercegovini nije nastao u njoj samoj. On je osmišljen, unesen i realizovan u Bosni i Hercegovini kao velikonacionalni projekti iz Beograda i Zagreba. Uz prećutnu i otvorenu povremenu podršku nekih međunarodnih krugova. Bosna i Hercegovina iznutra nija našla pravi način niti pravu snagu da se tome odupre, i to ide na dušu nama u Bosni i Hercegovini. Ali transformacija državne politike Republike Hrvatske kroz službenu posjetu Milorada Dodka kao predstavnika Srba u Bosni i Hercegovini kod Predsjednika Republike Hrvatske razbila je i posljednju nadu da Zagreb, iako je postao formalno dio EU, nije napustio plemensku logiku s kraja prošlog vijeka po kojoj predstavnici dva veća naroda u tri države (Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina) treba da dogovore sudbinu trećeg naroda koji za njih i nije neki narod. Posljednjih 100 godina se tu u tim ekstremnim nacionalističkim politikama ništa nije promijenilo. Nema tu više ni lijeve ni desne političke orjentacije, ni građanskog pogleda na društvo, tu postoji samo jedan ekskluzivni, samoumišljeni, arogantni, udruženi zločinački poduhvat koji sada političkim sredstvima kreiraju Milorad Dodik i Dragan Čović iznutra, iz Bosne i Hercegovine a zatim dobijaju za to podršku i snagu iz Beigrada i Zagreba.

Zato ne treba nikako biti naivan da se radi o predizbornim aktivnostima kako bi nacionalisti odbili koji glas više, radi se o nastavku razbijanja Bosne i Hercegovine svim sredstvima uz prećutnu saglasnost međunarodne zajednice. Da, uz istovremeno velike riječi (za naivne) kako je Bosna i Hercegovina neupitna ali bez ijedne konkretne akcije koja to i podržava.