Neizbježna

“Vladati nad sobom najveća je vlast..”

Seneca

To je to. Nakon dramatične završnice, u kome je parlamentarna većina (uz dosuđeni nepostojeći penal od strane Visokog predstavnika) potvrdila imenovanje Vlade FBiH, novi/stari premijer i novi ministri su zaposjeli u fotelje. Šta je – tu je. Ono što je nekima izgledalo da se ne može dogoditi – dogodilo se. Loša procjena ima svoje posljedice kao i ovisnost od drugih.

No, kao i uvijek, život ide dalje. Ko zna za što je to dobro iako sada to izgleda prilično loše. Možda je u svemu najmanje iznenađenje jednodnevna suspenzija Ustava od strane OHR-a kako bi se nova vlada inaugurisala jer su najjače ambasade zapadnih država pohvalile ovaj potez ma koliko on bio suprotan načelima za koja se sami zalažu i ma koliko to bilo neprihvatljivo. Interesantno je to da je Nermin Nikšić, novi – stari premijer bio u toj fotelji u periodu od 17. marta 2011. – 31. marta 2015. godine, kada je fotelju predao Fadilu Novaliću, a ovaj mu je istu ostavio 30. aprila 2023. godine. Ako bi Nermin Nikšić u njoj ostao četiri godine, onda bismo imali situaciju da su SDA i SDP u periodu od 2011. godine do 2026. godine sudjelovali (sa partnerima) podjednako (fifti-fifti) u federalnoj vladi. Ovo ističem jer je sam Nermin Nikšić kao i mnogi drugi često puta kazali da je dosta 30-godišnje vladavine SDA. Čudno je kako su ljudi zaboravni ili spremni skrivati istinu u borbi za vlast. Jedino bi HDZ bio duže nosilac vlasti, i od SDA, i od SDP. Ali HDZ je neizbježan, kako smo svi čuli. No nije tako, smrt je neizbježna, HDZ je izbor.

Mnogi se pitaju kako dalje? Mnogi već govore da će uskoro građani početi žaliti za Fadilom Novalićem!? Drugi tvrde da je sve zavjera ključnih igrača zapadne demokratije izlobirane od strane HDZ-a!? Treći tvrde da je ovo eliminacije Bošnjaka kao političkog naroda u upravljanju Bosnom i Hercegovinom!? Četvrti kazuju da je narod sam sebi kriv je je tako glasao kako je glasao!? Peti upiru prstom u domaće izdajnike, one koji su izveli nepostojeći penal koji je dosudio Cristijan Schmidt!? Svačija sumnja ima pravo na život jer svako svoju sumnju može do određene mjere argumentirati. No niko ne zna šta će sutra biti. Novi sastav vlade FBiH je zauzeo svoja mjesta i treba im pomoći da urade najbolje što mogu ono što deklarativno najavljuju kao dobro a zaustaviti ih ako krenu u ono u šta se sumnja. I to je prvo. Drugo, ne manje važno je da se konsoliduju „gubitnici“ i „pobjednici“ kao politički akteri, kao ozbiljna i odgovorna politika jer bi to mogla biti stvarna korist u ovoj situaciji.

Upiranje prstom danas u druge je beskorisno. Isto tako i međusobno upiranje prstom neće donijeti ništa dobro. Ali sagledavanje sopstvenih propusta, sopstvenih snaga, sagledavanje prilika koje su preostale i pregrupisanje (okrupnjavanje rascjepkane politike radi sopstvenih sujeta, sopstvene važnosti, sopstvene nadmenosti) u korist zajedničke snage i akcije koja bi mogla smanjiti štetu i donijeti korist svima ima smisla. Ne treba niko među „gubitnicima“ kazati da je kod njih sve ok, da ništa ne treba mijenjati jer je samo sudija kriv. Itekako se ima šta mijenjati. Nije samo rezultat problem, slabosti u igri su bile očigledne. Moglo je biti više strategije, boljih priprema, bolje timsko djelovanje, brže izmjene, drugčija taktika pa čak i samo razumijevanje misije. Jer penal nije izveo Schmidt, to su uradili upravo oni koji su tokom igre napustili tim nezadovoljni terenerom ili nečim drugim.

Sada nije važno jesu li imali pravo ili nisu, radi se o tome da treba tražiti način kako da se to više ne dešava i kako da te igrače vratimo nazad a ne da ih se posmatra kao neprijatelje. Neprijatelja ima dovoljno, nije ih potrebno praviti. Naprotiv, potrebno je sve učiniti da bi se tim ojačao. Da, bez svakog se može ali prije toga treba promovisati pristup da je svako potreban a da niko nije neophodan. I trener, i igrači ali ni trener, ni bilo koji igrač po svaku cijenu. Potreban je redovan kongres, više kandidata, veći koalicioni kapacitet. Dakle, temeljni demokratski principi. A među kandidatima mogu biti i oni koji su bili ali i novi kandidati. I bez međusobnih optužbi a uz afirmaciju novih ideja, strategije, ciljeva, načina djelovanja.

A „pobjednik“, stari/novi premijer Nermin Nikšić je prvi dan pokazao ono što vlast čini od čovjeka. Osporio je ono što je njegov prethodnik afirmisao, rast penzija. Dok je Novalić afirmisao procente rasta ne osvrčući se na pad vrijednosti novca, Nikšić je prvo govorio o vrijednosti kupovne moći penzionera danas i prije osam godina tvrdeći kako je prije osam godina bilo bolje. Iako su tada penzije kasnile. I to je taj šejtanski krug vlasti koji skoli svakog ko sjedne u tu fotelju makar eto imao iskustva na istom mjestu. Umjesto da iskaže jedno kurtoazno institucionalno poštovanje prema svom prethodniku, ukaže na složene okolnosti i izazove u kojima je Novalić radio kako je znao i mogao (bez obzira na sud javnosti), te da se okrene ka tome šta će nova vlada FBiH uraditi ili raditi u prvih 100 dana, Nikšić se odmah upleo u staro vrzino kolo, te nastojao pokazati kako vjeruje Draganu Čoviću a vjernicima održao pridiku. A Dragan Čović još uvijek njeguje lik i djelo presuđenog UZP-a. Zato treba pomoći novom/starom Premijeru kao „pobjedniku“ da se konsoliduje, ne kletvama i galamom, nego savjetom i lijepom riječi.