Novi stari predsjednik

“Prvo pravilo je prevariti sebe –

a sebe je najlakše prevariti.” 

Richard Feynman

 

U posljednjih 10 godina sam se više puta javno obratio predsjednicima i o predsjednicima, raznim, najčešće onim na samom vrhu stranačke hijerarhije. Prvi puta 2013. godine, dakle prije 10 godina ili precizno 21.01.2013. godine. Tada je povod bio kompromis koji su napravili tadašnji predsjednik r. Sulejman Tihić i sadašnji Bakir Izetbegović. Predsjedništvo je to (nemoćno) prihvatilo kao i Glavni odbor. Šta su mislili – ne zna se, šutili su i glasali, a već tada se osjećala ta apatičnost i čuvanje sopstvenih pozicija, kakve su – takve su (vjerovatno personalno i nisu bile loše). Kongres je odgođen, konvencija je produžila mandat starom predsjedniku na dvije godine a za zamjenika i budućeg predsjednika izabrala sadašnjeg predsjednika. Javnosti je saopćeno da je to bolje od goreg rješenja a ja sam tada na to napisao da je to gore od boljeg rješenja.

Prije toga, 2009. godine su bila tri protivkandidata: Sulejman Tihić, Bakir Izetebgović i Adnan Terzić. Oni su kao kandidati dolazili na teren, na stranačke općinske odbore da predstave svoje programe a u Tešnju su članovi općinskog odbora, nakon posljednjeg predstavljanja, tajnim glasanjem opredjelili podršku jednom od kandidata koju su delegati na Kongresu trebali zastupati.

Demokratija je razgovor, planiranje, nepristrasnost, kriteriji, izbor, djelovanje, konsultacije, odgovornost. Ljudi su slabi i skloni stranputicama, skloni da u proces unesu viška osobnih ambicija i emocija. To nije rizik demokratije nego rizik koji ljudi kao osobe donose sa sobom u proces. Nakon četiri godine, kongres je bez statutarnih uslova odgođen uvodno opisanim kompromisom a statut je promijenjen da ne bi neko rekao kako se statut ne poštuje. Sve su to „progutali“ najviši organi. Da li je nekom osobno bilo neugodno – ne znam. Nakon te četiri godine i još dvije, održan je kongres i između dva kandidata (Bakir Izetbegović i Šemsudin Mehmedović) izabran je onaj koji je već prije dvije godine to praktički postao. Nakon naredne četiri godine, nije bilo protivkandidata, izabran je onaj koji je to praktički postao prije šest godina. Nakon još četiri godine, onaj ko je faktički izabran prije deset godina najavljuje pobjedu na narednim unutarstranačkim izborima jer bi kongres trebao biti održan u septembru (iako još niko nije donio odluku, a trebalo je). Doduše, nije najavljena 100% pobjeda nego je javnosti predočeno objašnjenje (tvbih, 10.05.2023) da nema potreba za promjenom na čelu.

Dragi Predsjedniče,

neću ovdje iznijeti nikakav kritički osvrt na putovanje iza nas iz prostog razloga jer sam to više puta iznosio a sada bih se osjećao neugodno ako bih to uradio. No zaista sam zabrinut, ne za izborne rezultate koje Vi ističete kao pozitivne (čime bih se čak mogao složiti obzirom na ukupni kontekst), zabrinut sam zbog velikog gubitka demokratskog kapaciteta SDA na svim nivoima, negativnog trenda i etičke relativizacije mnogih devijacija koje su u međuvremenu ojačale. Moje mišljenje je da je u posljednjih deset godina došlo do redukcije demokratskog kapaciteta, redukcije etičkih kriterija, redukacije intelektulanog kapaciteta unutar SDA, redukacije interakcije unutar SDA i redukacije koalicionog kapaciteta SDA.

Uz to bih dodao da predsjednici SDA na bilo kojem nivou (ako ne zbog univerzalnih razloga a ono bar radi temeljnih načela i zalaganja osnivača SDA) ne bi trebali da uzimaju sebi za pravo da ocjenjuju svoj rad za protekli period, da ne govore o tome da li predsjednik treba ili ne treba biti promijenjen. Trebali bi iznijeti činjenice, podsjetiti na kongresna obećanja i program, šta je (u)rađeno na tome, objasniti i kontekst ali ne dalje od toga. Priznaćete, uvjeren sam, makar u razgovoru sam sa sobom, da ne treba predsjednik reći kongresu – delegatima da li on treba ili ne treba ostati na tom mjestu.

Dalje od toga je odgovornost da se kreira klima i provedu izbori shodno statutarnim pravilima, sa integritetom, bez improvizacije i manipulacije kako bi se dobilo najbolje moguće. Dakle, sasvim je pogrešno pitanje trebaju li promjene ili hoće li se birati novi predsjednik. Promjene uvijek trebaju, one su dio stvarnosti, to je usklađivanje sa kontekstom. One će se dogoditi u mjeri u kojoj je organizacija sposobna da se prilagodi kontekstu i unaprijedi sebe za buduće djelovanje. Onaj ko je na čelu treba služiti organizaciji a ne na nju uzjahati. Ovo je idealna prilika da organi SDA vrate izgubljeni autoritet, odgovornost i integritet a ne da ostanu u sjeni emocija, pristrasnosti i neodgovornosti. Vi sada u tom smislu možete dati najveći doprinos. Znam da Vam je sada teško, i ništa više neću dodati. Ali čovjek je sposoban kada mu je teško donijeti ispravne odluke. Vi ste bar imali od koga to naučiti.