Mutko

Ljudi više neće da pamte stvari. Radije proguglaju. Kao da je Google rezervni mozak. U svoju odbranu govore “Niko ne čita”. Nije tačno. Treba reći “Ja ne čitam”. Malo ko se usuđuje na internetu napisati nešto pametno. Odmah će ga neko “poklopiti”. Oni koji su prije pričali isključivo u kafanama, i to tek nakon pet-šest čaša vina, rakije ili konjaka, sada “rasturaju” u komentarima. Jer, kako će taj što piše pametno, biti pametniji od njega. A u životu nije u kafanu privirio. Ni familija mu nije imućna. A i rođaci su mu voljeli popiti. Uostalom, svi imate ista prava na internetu. Ako taj nastavi pisati pametno, sa anonimnog profila mu napišu da je glup. Pa nek se on znoji. A ne ti, koji uopće ne razumiješ o čemu on govori.

Kad si bio mali, u stanovima i kućama svjetlost nije blještala. U modi su bile sijalice od dvadeset pet i četrdeset vati. Spolja si teško uočavao da u kući sija svjetlo. Sijalice su bile nejake, pa su se iz daljine teško razlikovale od svjetlosti svijeće. Sijalice od sedamdeset pet, ili ne daj bože sto vati, bile su teško rasipanje. A teško su se u Tešnju mogle i kupiti. Ako ih je neko i koristio, ljudi su govorili “kuća mu sija k'o džamija”.

Vanjske sijalice su imale bijeli limeni okvir, poput tanjira naopako. Kao zaštitu od kiše i strujnog udara. Ali i da se pojača žutilo sijalica. Struja se u kućama ispočetka koristila samo za sijalice. Promjene su počele oko 1965. godine. Proizvodnja struje u državi je rasla. Kao i potrebe domaćinstava. Krenulo se od radio aparata, gramofona i električnih pegli. Pa televizori, usisivači, električna šporeta i bojleri. Ne svugdje istim redom. Nestanci struje bili su česti. U kućama su naporedo stajala šporeta na drva i na struju…

-Na fotografiji Suljo Bakarević Mutko, nekadašnji majstor za električne uređaje.
(Čekamo Zlatne godine 3 📚🎸)