Nagost iznosiš pred svijet, tek prozirnom ogrnut hartijom,
ocrnjuju te činovnici, koje i ne vidiš pod crnom mantijom,
zakrinkani onim što kazivahu Muhamed, Krist ili Mojsije,
dok tvoju krhku riječ, kao dokument hulni, ulažu u dosije,
uobrazivši da ključni su agenti Suda, strašnog i konačnog
A ti, uklet kao i Ahasver, na osamljena si osuđen skitanja,
po putevima gdje te presreću posljednja i preteška pitanja,
u bezizglednom gonetanju tajanstva, jednog i sveznačnog
I rog svečujni kad se oglasi, a svemir tad se tmulo zatrese,
kao neoboriv dokaz, na nebesima nek tvoje izlistaju verse
Argumentom će oni biti o bezgraničnim razmjerama vjere
da može se, ipak, stvorenje svako do vlastite uzdići mjere,
te da se pokolebao nisi, premda si spominjao i rezignaciju
motrivši ljude za Zlato što stradaju, Državu, Vođu, Naciju