TESANJ.NET stranica grada
Za Alminu, milu sjenu
U močvari, gdje ni druga čestitoga nije, bijaše mi drugarica;
prijateljica mi bješe, premda prezreo sam njina prijateljstva;
na moju je stranu sva odvažna stala i kad zlo su mi spremali,
zbog mene se pogibelji izlagala: ja se grstih nad tom žrtvom
i kazah joj kako baš sulude mizantrope oreolom svojim štiti
Željela je da mi o tegobi svojoj zbori, no za njenu crnu tugu
u pancirom okovanom srcu prostor se utjehe nikad ne otvori;
pa i rođaci smo nedaleki bili, ali ja sam raskrstio s familijom:
spram ljubavi, koja me je zvijezdama dizala, grubijan osorni
U pravu si, rekla mi je jednom, ipak nemoj da me odbacuješ,
jer, ako tek korak unazad učinim, mene više nigdje biti neće
A onda je spasonosni korak naprijed napravila, ka Svjetlosti,
gdje je njena krasna duša oduvijek Ruhom svojim pripadala,
dok se moja bez prestanka guši, sva drhturi u otrovnoj tmuši
I spoznanje pohodi me sada da sam teško zabasao, noseći se
s avetima i s trogloditima, te da put ću dugi unatraške morati
da pređem, pa da ispočetka krenem – ne bih li joj prijateljem,
nespokojnim poklonikom njene ovostrane sjene bio u samoći
(15.3.2023.)
