TESANJ.NET stranica grada
Historija ne oprašta neodlučnost – ona nagrađuje spremnost.
U kolektivnoj memoriji lokalnih zajednica postoje datumi koji nadilaze ceremonijalnu dimenziju i postaju temelj političke i društvene odgovornosti. Za općinu Tešanj, 4. april – Dan otpora fašizmu – predstavlja upravo takav historijski orijentir. Njegov značaj ne iscrpljuje se u simboličkom obilježavanju, već u jasnoj poruci o nužnosti pravovremenog djelovanja u trenucima krize. Analizirajući odluke donesene 4. aprila 1992. godine, evidentno je da su tešanjske lokalne vlasti prepoznale nadolazeću opasnost u trenutku kada su mnoge sredine još uvijek oklijevale. Proglašenje stanja neposredne ratne opasnosti, formiranje ratnog predsjedništva i mobilizacija resursa nisu bili čin panike, već izraz političke racionalnosti i odgovornosti. Upravo ta pravovremenost omogućila je organiziranje odbrane i očuvanje zajednice u uslovima agresije.
Međutim, savremeni odnos prema ovom datumu otvara ozbiljna pitanja. Slaba zaintereovanost (mnogo veći interes vlada za historijski važnim partikularnim događajima iz perioda 1992-95 ili čak stranačkim događajima), nedovoljna šira interpretacija značaja ovog općinskog praznika te nedovoljna uključenost živih sudionika, ali i nedovoljna uključenost obrazovnog sistema ukazuju na opasnost gubitka svijesti o sudbonosnim periodima iz prošlosti. Posebno zabrinjava izostanak mlađih generacija (uz časno izuzimanje izviđača “Crni vrh”), koje često ostaju uskraćene za razumijevanje neposredne prošlosti vlastite zajednice. Ne radi se o njihovoj nezainteresovanosti, već o izostanku sistemskog pristupa prenošenju znanja i vrijednosti. U tom kontekstu, 4. april treba posmatrati kao lekciju o odgovornosti. Javne funkcije i javni uticaj ne podrazumijevaju samo administrativno upravljanje, kapital ili protokolarno prisustvo, već i široko aktivno njegovanje kulture sjećanja i političke budnosti. Fašizam, u svojim različitim historijskim i savremenim oblicima, ne nastaje iznenada; on se razvija u prostoru neodlučnosti, institucionalne slabosti i društvene ravnodušnosti.
Stoga je ključna poruka ovog datuma dvostruka. Prvo, odluke koje se donose na vrijeme imaju presudan uticaj na sudbinu zajednice. Drugo, izgradnja vlastitih kapaciteta – političkih, društvenih i sigurnosnih – predstavlja trajnu obavezu, a ne reakciju u trenutku opasnosti. Tešanj je 1992. godine pokazao da lokalna zajednica može biti faktor stabilnosti i otpora, ukoliko postoji svijest o prijetnji i spremnost na djelovanje. Za nove generacije, razumijevanje ovih procesa nije pitanje prošlosti, nego budućnosti. Društvo koje ne poznaje vlastite krizne trenutke i načine njihovog prevazilaženja, izloženo je riziku ponavljanja istih izazova. Upravo zato obrazovne institucije, porodica i javni prostor moraju zajednički raditi na oblikovanju historijske svijesti koja neće biti opterećenje, već resurs.
Na kraju, 4. april nas podsjeća na jednostavnu, ali često zanemarenu istinu: sloboda i sigurnost nisu trajno stanje, nego rezultat pravovremenih odluka i spremnosti da se djeluje. U tom smislu, kultura sjećanja nije samo čin poštovanja prema prošlosti, nego i nužan preduslov odgovorne budućnosti.
Raduša, 4.4.2026
Fuad Šišić
