Jelaško čudo

Jelah nikad nije bio ljepši, nego što je to sada. Kad sve se sabere i pomalo oduzme Jelah je danas čudo i to pravo, pravcato čudo, i ekonomsko i trgovačko i prometno i urbano. Jelaško čudo nije kao ono “čudo” iz Međugorja općina Čitluk, ali je ipak čudo. Naravno, imamo raznih čuda, neka su lijepa neka ne. Tako su i jelaška čuda neka lijepa neka ne. Jelah je i istovremeno i tolerantno i pomalo poludivlje i divlje mjesto, ali to je u današnje vrijeme i poželjna kombinacija. Tolerantno jer bez problema prima “došljake” iz okolnih mjesta. Poludivlje mjesto jer je to rijetko mjesto gdje u četiri ili pet ujutro ili po noći (kako ko to doživljava) možeš da večeraš ili da doručkuješ. A, to je rijetko, rijetko čak i u većim gradovima. Divlji, jer možeš da uživo prisustvuješ tučama, pucnjavama, i sličnim cirkusima. To je mjesto gdje možeš da slušaš predavanje istaknutog predavača npr. sa fakulteta islamskih nauka u džamiji Sulejmaniji (kako nazvaše džamiju u Jelahu sedamdesetih godina prošlog vijeka po tadašnjem reisu ulemi Sulejmanu ef. Kemuri) ili u obližnjem džematu u Mračaju, ali i da piješ i lumpuješ do ujutro ili do navečer, kako ko počne ili završi.

Jelah živi 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici i najmanje 32 dana u mjesecu (da, da, da 32 dana).. . Eh, to sa 32 dana nemojte mene pitati, pitajte npr. Fahku sa Antena radia. U Jelahu su se izmiješali Teslićani, sa Dobojlijama, Miljanovčani i Kaloševljani sa Planjcima, Mrkotićanima i Ljetinićanima ili Tešnjacima, ima tu i Bobarčana, Piljužićana, ali i “došljaka” iz Jablanice, Karadaglija itd. .. Umalo da zaboravim obližnje Jevadžije i Vukovo, a to selo Vukovo ono je stub Jelaha. Tako da je Jelah zapravo jedna Amerika u malom. U Ameriku su se naseljavali, stizali njemci, francuzi, irci, englezi, italijani, a u Jelah su stizali i naseljavali se teslićani, tešnjaci, dobojlije, maglajlije, prnjavorčani, gračanlije, itd.

I dobro je i Americi i Jelahu, jer su svi sa sobom donijeli nešto od duha i običaja iz mjesta iz kojih su dolazili.

Zanimljivo je da u Jelahu ima i kafana i kafića i klubova i slastičarni, i shoping centara itd. itd. ..za sve uzraste i kategorije ljudi po malo. Jelah je trgovačko i ekonomsko središte općine Tešanj.

Jelahu fali samo još pruga, ona pruga i onaj voz zvani Ćiro, koji je ukinut prije više od četrdeset godina. Eh, sad postoje neke ideje, inicijative da Jelah dobije status općine, gura to jedna grupa ljudi, a druga grupa to kao neda. Pa, vidjet ćemo ko će izgurati i šta će se izgurati. Ali, to i nije tema koja zavređuje neku širu pažnju.

Nedavno odem na Jelah, zovnu me neki lovci, stignem tamo kad u krug ide flaša u papirnom fišeku od jednog do drugog, neka je ljuta tekućina u njoj. Ide ta flaša i ide taj poznati domaći način dezinfekcije, tako što se kad je ovaj što je pio preda drugom onda taj drugi uzme flašu, malo prospe iz nje i protrlja prstima po otvoru na flaši, kao valjda da dezinfikuje.
“Ne smeta tebi što mi malo ovako (hoće reći pijemo)”,
“ama samo vi svoj posao, kako je ljudi, selam alejkum” .. .
“alejkumu selam, da je sto poslova”-čuje se uglas.
Jedem sa njima teleće pečenje, jedem slatko kao nikad u životu, razgovaramo o svemu pomalo, o poslu, vremenu, lovu, Budimiru, “pustiše ga . . jah, haman pustiše”. .. i sl.
Poče i pjesma, dugo je nisam čuo. ..

.. .Negdje u daljini pogled mi se gubi. ..nekog u daljini moje srce ljubi.. .prolazi mi mladost i u čežnji vene daleko si draga, daleko od mene.. .

I ta druženja i ti takvi teferiči mogu na taj način možda jedino na Jelahu da budu tako opuštajući, tako lijepi i ugodni, pomalo spontani. Jest, sve je to tako, živ ja vama bio ako lag'o (tako se naime kunu sandžaklije kad vam nešto pričaju).